Piše: Josip Šimić-Đinđić, teolog

Javnosti je poznato, a najviše uposlenicima Federalne uprave policije, kojom rukovodi seksualni egzibicionista, Vahidin Munjić, koji je nekoć pokazivao spolovilo damama u kasnim noćnim satima u Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, a jedna od njegovih seksualno egzibicionističkih proba bila je, ni kriva, ni dužna, kao slučajni prolaznik novinarka Nikolina Veljović.

Bosanski, ali i hrvatski jezik ne obiluju  – možda – tako određenim riječima (vrlo grubim) kojim bi se moglo opisati seksualno – devijantno ponašanje v.d. direktora Federalne uprave policije, Vahidina Munjića, seksualnog manijaka, koji je u Vilsonovom šetalištu u kasnim večernjim satima, kao što rekosmo, pokazivao spolovilo prolaznicima, a jedna od takvih njegovih žrtava jest novinarka Nikolina Veljović, koja je Munjića prepoznala i prijavila, o čemu je sačinjena i službena zabilješka.

No, Veljovićka nije jedina žrtva ovog seksualnog egzibicioniste. Tu je i nekadašnja uposlenica FUP-e Ana Papac, koja je napustila ovu instituciju upravo zbog nesagledivog i teškog seksualnog mobinga i proganjanja od strane Vahidina Munjića. Tu su i druge Sebila Hasanović, Selma Begić, Donata Krišto…

Seksualni egzibicionista Vahidin Munjić – poznatiji kao gay skalamerija u Federalnoj upravi policije – zv. Putin, je zajedno sa narko ministrom Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH, Ramom Isakom, predmetom obrade Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo u više krivičnih predmeta u kojima imaju status prijavljene ili osumnjičene osobe, o čemu smo pisali, da i Tužilaštvo Kantona Sarajevo sprovodi istražne radnje, zbog osnova sumnje, da je Vahidin Munjić imenovan za v.d. direktora FUP-e suprotno Zakonu o unutarnjim poslovima F BiH, što je nesporno i što tvrdi sama pravna profesionalna zajednica.

Njegova najveća sramota ostat će upamćena, da dok je bio načelnik JPS-a (unutarnje kontrole), da je prikrio seksualno devijantno ponašanje dvojice uposlenika FUP-e Ivice Milića i Mladena Jovanovića – u kojem na snimku svima vidljivom, koji smo objavili i mi – u službenim prostorijama Federalne uprave policije, polugoli penisom mlate jedan drugog po stražnjici. Umjesto istrage prema ovoj dvojici inspektora, Munjić je naložio pretres računara ‘ko je snimio takvo što. Zastrašujuće. No, Munjićeva sramota ne ogleda se samo u ovome: 2022.godine, kao (ne)skriveni pripadnik gay populacije, odakle je napokon izašao iz ormara, preko društvene mreže Facebook podržao je Paradu ponosa. Čega se pametan stidi, budala se ponosi.

Jadna nam je Federalna uprava policije kad istom rukovodi seksualni egzibicionista (dvocijevka) Vahidin Munjić, koji može „i tamo i ‘vamo“. To je sramota za FUP, jer direktor FUP-e mora biti muškarčina, oličen svim moralnim i intelektualnim kapacitetima. Što se tiče intelekta Munjića ograničen je ‘ko balkon, a inteligencija mu je jednaka sobnoj temperaturi, a moralni dignitet jednak nuli, kako je ranije objašnjeno.

Bruka i sramota: v.d. direktora FUP-e na gay paradi

Vahidina Munjića i Ramu Isaka samo treba pustiti da upravljaju FUP-om i F MUP-om, jer nitko bolje od njih samih neće objasniti po FUP i F MUP „razorno dejstvo njihovih neznanja, profesionalne nekompetentnosti i profesionalne nemoralnosti“, jer Munjić sluša i izvršava naredbe narko ministra F MUP-a Rame Isaka, višestrukog povratnika u krivičnim djelima, i koji druguje i derneči sa ubicama i višestrukim povratnicima u krivičnim djelima, narušavajući ugled F MUP-a, o čemu smo pisali i dokaze objavili, što sve možete potražiti na „tražilici“ portala Podlupom.ba, kao i sve članke s ovim u vezi.

Najveća tragikomedija se ogleda u tome da su Isak i Munjić 22. 08. 2023. godine sami od sebe sazvali press, hvaleći sami sebe. „Hvalite nas naša usta, kad već tuđa neće“!

Bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko je znao reći „ničija nije do zore gorila“, pa tako sigurno neće ni Munjićeva, koji se po preuzimaju rukovođenja FUP-om osilio, diktaturu i strah zaveo misleći, da je bitan, a u stvari radi se o šahovskoj figuri – konju.

Kako doznajemo – ovom seksualnom egzibicionisti nimalo nije svejedno zbog naših članaka, zbog čega pred određenim ljudima tvrdi, da mu je našim tekstovima nanesena ogromna duševna bol. ‘Ko da psihopati i duševnom bolesniku može biti nanijeta duševna bol?! Rekao bi član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, „ma hajte molim Vas“!

Njegova najveća mora su istrage za ratni zločin u koji je i sam umiješan od kojeg svakim danom sve više i više strepi nadajući se, da će njegova uloga u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva biti zaboravljena, a evo o čemu se radi.

Tužilaštvo BiH ponovno aktiviralo predmet ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom prilikom je ubijen Milisav Žugić. Koja je Munjićeva uloga bila u ovom zločinu pročitajte u nastavku!

Prema informacijama ovog portala, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine – Posebni odjel za ratne zločine, je prije nekoliko dana odlučilo, da povuče predmet sa Kantonalnog tužilaštva u Zenici, a vezano za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom prilikom je ubijen civil Milisav Žugić – ubijen u Stanici javne bezbjednosti Olovo, kada je na smjeni Munjić i bio. Tužilaštvo BiH je nedavno s ovim u vezi već sačinilo nekoliko službenih zabiljeških. Prema dokumentima Tužilaštva BiH navodi se, da su „pravi vinovnici ovog zločina još uvijek na slobodi i da su danas visokorangirane osobe u policijskim strukturama u Federaciji BiH“!

Ni na trideset prvu godišnjicu od njegovog nestanka iz policijske stanice Olovo 16. avgusta 1992. godine, porodica Milisava Žugića, nije saznala konačnu istinu o njegovoj sudbini, niti zna za njegov grob. S druge strane, posebno ogorčenje kod ovih ljudi izaziva činjenica da pravi vinovnici ovog ratnog zločina, čija je Žugić očito žrtva, nisu adekvatno svi kažnjeni, o čemu ćemo detaljnije u nastavku.

Čak je i kazna od jedne godine zatvora, koja je izrečena jedinom optuženom po komandnoj odgovornosti, Ibrahimu Kuli, pred Kantonalnim sudom u Zenici, nakon žalbe pred Vrhovnim sudom Federacije BiH – ukinuta, ali je Ibrahim Kulo u ponovljenom postupku tada oslobođen. Nakon toga, Kantonalno tužilaštvo iz Zenice ponovno upućuje žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koja žalba se uvažava, prvostepena presuda u ponovljenom postupku ukida i određuje pretres pred Vrhovnim sudom F BiH, koji donosi pravomoćno oslobađajuću presudu za Ibrahima Kulu. No pravi vinovnici ovog ratnog zločina nisu se našli na optuženičkoj klupi.

Posebno zabrinjava to, što se zločin desio u policijskoj stanici u Olovu, što ga je, po svemu sudeći, počinio neko od pripadnika policije i što su pojedinci, koji se s ovim nedjelom po više osnova dovode u vezu, i danas visokopozicionirani policijski zvaničnici. Prema prvostepenoj osuđujućoj presudi, u toku mjeseca augusta 1992. godine, Žugić Milisav je pristupio u PS Olovo, koji je 16.08.1992. godine od strane Mirsada Gurde obaviješten, da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Žugić i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje, odakle je od strane pripadnika PS Olovo odveden u večernjim satima na nepoznatu lokaciju odakle se Žugiću gubi svaki trag.

Dovoljno je samo spomenuti da je i aktuelni direktor Federalne uprave policije, Vahidin Munjić, u vrijeme Žugićevog nestanka bio na dužnosti u istoj policijskoj stanici Olovo u kojoj se ovom čovjeku toga dana gubi svaki trag.

Munjić u sudskom procesu, međutim nije saslušavan kao optuženi, već kao svjedok, kao i još neke njegove kolege. Pred sudom je izjavio, da je „počeo u PS Olovu raditi 16.04.1992. godine, i da je tamo ostao čitav rat, da je u periodu 1992. godine načelnik PS Olovo bio Ibrahim Kulo, a zamjenik Zdravko Dujmović, da ne zna koji je bio dan, ali je bio prisutan u policijskoj stanici u Olovu, kada je došao Kulo Ibrahim i počeo da galami govoreći „svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje je M.,“!

Milisavov sin Nikole Žugića, ni nakon toliko godina koliko s porodicom pokušava bar naći očeve posmrtne ostatke, ne želi nikoga da javno imenuje kao mogućeg krivca, ali ne krije ogorčenje institucijama, koje su više uradile da se zločin zataška nego da se razriješi tako što će zločinci biti izvedeni pred lice pravde.

“Nikada nije suđeno ubicama, osuđen je na godinu dana zatvora Ibrahim Kulo tadašnji načelnik policije. Pa je to otišlo na Vrhovni sud, pa je presuda vraćena opet na Kantonalni i na kraju je i on oslobođen. Nije on odgovarao za ubistvo, on je osuđen zbog radnji koje je trebalo da uradi, a nije uradio. Niti je on htio da kaže ko ga je odveo. To je bila lakrdija od suđenja, da se samo sprovede taj proces koji smo mi kao porodica tražili”, kaže Nikola Žugić u izjavi za Impuls.

Njegovog oca je, kako je navedeno i u izjavama svjedoka u toku sudskog postupka, policajac Mirsad Gurda, došavši u njegov stan, obavijestio da je pozvan da se javi u Policijsku stanicu.

Ni Gurda kao svjedok to nije negirao, uz ogradu da mu je neko, a on se “ne sjeća ko”, rekao da obavijesti Žugića da dođe u stanicu, jer mu je Milisav, inače bio komšija. Vahidin Munjić je svjedočio da je taj dan bio u stanici i da je optuženi načelnik, kada je došao, održao sastanak i sve ih pitao gdje je nestao Žugić. Niko nije “znao odgovor”, što su tvrdili i tokom suđenja, i kako su svi po vlastitom priznanju toga dana bili u stanici, u kojoj je, što također nisu negirali, nestao i od kada mu se gubi svaki trag, bio i Žugić.

Milisav Žugić odveden je iz svoga stana u Policijsku stanicu u Olovo na ispitivanje dana 16.08.1992. godine. Načelnik PS Olovo bio je Ibrahim Kulo, a njegov zamjenik Zdravko Dujmović, preko kojeg su išla i izdavana naređenja. Pripadnici tada PS Olovo bili su Vahidin Munjić, aktuelni direktor Federalne uprave policije. Žugića je iz stana odveo Mirsad Gurda. Smatra se, da je Milisav Žugić ubijen od pripadnika PS Olovo u noći 16./17. 08. 1992. godine od kada mu se gubi svaki trag.

Aktuelni načelnik Jedinice za profesionalne standarde u FUP-u, Hidajet Kulo, bio je u ovome predmetu svjedok. Svi pripadnici tadašnje PS Olovo iz 1992. godine, Ibrahim Kulo, Zdravko Dujmović, Vahidin Munjić, Mujo Hurić, Hamzalija Idrizović, Mirsad Gurda i dr., koji su dana 16. i 17. augusta 1992. godine bili na smjeni, znaju pravu istinu, šta se dogodilo sa civilom Milisavom Žugićem, koji je ubijen. To pokazuje i reakcija tadašnjeg načelnika PS Olovo Ibrahima Kule, koji je jedini zbog ovog zločina bio optužen, pa osuđen, pa pravomoćno oslobođen, šta se dogodilo sa Milisavom Žugićem, kao i gdje je njegovo tijelo, ali za sada pravi vinovnici ovog ratnog zločina šute.

Nakon nestanka Milisava Žugića, načelnik PS Olovo je postrojio sve policajce PS Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., te im se Kulo Ibrahim obratio riječima: „„svi u dežurnu, gdje je M.Ž., te da su svi šutjeli, a da je on galamio, „gdje je, neću ja odgovarati za njega, vi morate znati gdje M.,“! Iako je Kulo Ibrahim tvrdio, da njegovi pripadnici PS Olovo iz 1992. godine, moraju znati gdje Žugić Milisav, ipak su svi tada šutjeli i jedni drugog pokrivali u ovome zločinu.

Za Munjića u njegovoj neskrivenoj mračnoj prošlosti vežu se i ratni zločini, koruptivne aktivnosti i devijantna ponašanja.

Novom istragom nadležnog tužilaštva, a koji predmet je ponovno aktualiziran na Tužilaštvu BiH, Munjić Vahidin, kao tadašnji pripadnik Stanice javne bezbjednosti Olovo zajedno sa drugim pripadnicima, tadašnje PS Olovo u sastavu iz 1992. godine, se istražuje, da je:

Za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između Armije BiH i Vojske RS, Ibrahim Kulo, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Olovo i po funkciji nadređena osoba svim pripadnicima Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin i dr., u toku mjeseca augusta 1992.g. u Olovu postupili protivno odredbi člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949.g., tako što je, Kulo Ibrahim, nakon saznanja o nečovječnom postupanju prema civilnom licu srpske nacionalnosti Ž. M. koji je dana 16.08.1992.g. od strane njemu podređenog policajca Gurda Mirsada obavješten da se mora javiti u Stanicu javne bezbjednosti Olovo, što je Ž. M. i učinio, da bi potom, bez pravnog osnova, od strane dežurnog policajca Idrizović Hamzalije bio zaključan u prostoriju za zadržavanje Stanice javne bezbjednosti Olovo, te propucan u potiljak, da bi njegovo tijelo zamotali u ćebe spuštajući ga kroz prozor, odakle je leš u večernjim satima od strane neutvrđenih, njemu podređenih policajaca Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je i Vahidin Munjić, Ž.M., odveden na nepoznatu lokaciju, od kada mu se gubi svaki trag, pa je Kulo Ibrahim propustio da u skladu sa svojim zakonskim obavezama i ovlaštenjima pokrene postupak otkrivanja, pronalaženja i nadležnim tužilaštvima prijavljivanje odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo, za prisilni nestanak Ž. M., dakle, u vrijeme rata i oružanog sukoba, iako je sam sutra dan 17.08.1992. godine, postrojio pripadnike Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojima je bio i Munjić Vahidin, te im se obratio riječima: „gdje je M.Ž., vi morate znati gdje je, neću ja da za njega odgovaram“, a nakon čega su pripadnici tadašnje Stanice javne bezbjednosti Olovo, među kojim postrojenim je bio i Vahidin Munjić, šutjeli i jedni drugog u ovom ratnom zločinu prikrivali, kršeći norme međunarodnog prava, Ibrahim Kulo kao nadređena osoba počiniocu, propustio da preduzme radnje koje je bio dužan da izvrši radi procesuiranja odgovornih osoba Stanice javne bezbjednosti Olovo za nečovječno postupanje, odnosno prisilni nestanak jednog civilnog lica, čime su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142.st.1. u vezi sa članom 30.st.2. preuzetog KZ SFRJ.

Munjić je zajedno sa Isakom predmetom obrade u Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u više krivičnih predmeta, o čemu smo pisali, a o čemu je i BHRT pisao, da Tužilaštvo provodi istražne radnje zbog nezakonitog imenovanja Munjića na čelu FUP-e.

Munjić je razorio Federalnu upravu policije, degradirao najbolje inspektore premještanjem na druge položaje, kreirao, stvorio i u tu policijsku agenciju unio atmosferu terora, straha, osvete i revanšizma, onemogućio istrage u ozbiljnim predmetima, te inspektore koji su radili na krupnim predmetima makao, a postavio podobne, a ne sposobne, unio kaos u FUP, pokušava na sve moguće način, kroz fingiranje službenih zabiljeških i fingiranjem dokaza, podmetanjem dokaza, montirati disciplinske i krivične postupke inspektorima FUP-e, koji pokušava preko Avaza imputirati drugima, zajedno sa Ramom Isakom u sivim zonama, inspektorice FUP-e naziva kurvama i prostitukama i spisku nikada kraja.

I u konačnici da zaključimo: Zadatak Munjića, a što je svima u FUP-u poznato, je da do isteka, mandata na čelu FUP-e, koliko je imenovan na tu funkciju za naredna još 3 mjeseca, pomete i degradira sve inspektore, koji nisu po ukusu aktuelne politike, Rame Isaka i Aljoše Čampare, pa i samog Munjića iz osobnih ostrašćenih malicioznih apetita. Jedno je sigurno – Federalna uprava policije je kao policijska agencija zbog politike koja se trenutno provodi i kreira u njoj od strane v.d. direktora FUP-e Vahidina Munjića – rasturena! To svi znaju, ali iz straha od šikane, šute!

Kada se pogleda profil Rame Isaka i Vahidina Munjića obojica su: manijakalni depresivci, infantilni i maligni narcisi, neizlječivi psihopti, zloćudni sociopati, bolesni egoisti i povratnici u krivičnim djelima!

Ramo Isak je jučer postao najveći „patriota“ BiH!

“Nesebično” je jučer narko ministar i narko kamatar F MUP-a Ramo Isak, “žrtvovao” i drugog sina Rusmira na visoku funkciju u državi – direktora KPZ Ženica. Njegov sin Arnel Isak je zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, koji je glasao za svoga oca Ramu Isaka, da bude ministar F MUP-a. Tako su Isaci postali paraziti za federalni budžet.

Vjerujem da će se za to naći još članova porodice, a trojka se toliko u predizbornoj borila protiv “dinastije”, da im je to ušlo u krv. Ono što su prigovarali rahmetli Aliji, ispade mala maca za njih. Mene je iskreno sramota vlasti u mojoj dragoj domovini. Ruka mu se osušila, ‘ko izabra ove debile!

Ministar u Vladi FBiH Ramo Isak jučer je digao ruku i glasao za imenovanje novog direktora KPZ-a Zenica. Novi direktor je njegov sin Rusmir. Ranije je njegov sin Arnel, federalni zastupnik, glasao za imenovanje svog oca za ministra F MUP-a. Budžet FBiH – igra za cijelu porodicu (Isak).