Ono čemu svjedočimo u kampanji za parlamentarne izbore 2024. za Sabor Republike Hrvatske, sve je, ali ne i uobičajeno za izborne kampanje na kakve smo navikli u prethodnim izbornim ciklusima. 

Javni diskurs je sve samo ne kvaliteno nadmetanje planovima i programima za bolju Hrvatsku. No, kao vjerojatno nikada do sada, i prijetnjama i ucjenama preko leđa stradalnika Hrvata u BiH.

„Živi spomenici“ Domovinskog rata usklađeni s Milanovićevim očekivanjima

Hrvatski predsjednik otvoreno se stavio na stranu lijevog političkog bloka i jedne stranke, iako mu je to Ustavni sud osporio upozoravajući ga da, ukoliko će sudjelovati u predizbornoj utrci, treba dati ostavku. 

Međutim, predsjednik Milanović kaže kako neće dati ostavku, ali da „će biti premijer“ te vodi nesmiljen pohod usmjeren prvenstveno protiv HDZ-a, što je i očekivano.

Na udaru uvrjedljive i, blago rečeno, oštre retorike su svi oni koji se eksponiraju kao dionici ili podrška suprotnoj političkoj opciji, a količina javno izrečenih uvreda je bez presedana na hrvatskoj političkoj sceni te će zasigurno ući u leksikon korištenja političkog primitivizma u beskompromisnoj namjeri dolaska na vlast.

Kada je u pitanju XI. izborna jedinica, tzv. Dijaspora, dio pretedenata na saborske klupe u  sljedećem sazivu svojim istupima i otvorenim prijetnjama najranjivijim kategorijama, ratnim stradalnicima i njihovim obiteljima, potonuo je na moralno dno, a očito je da su politički ciljevi tih umišljenih političkih veličina i “živih spomenika” Domovinskog rata usklađeni s politikama i očekivanjima predsjednika Milanovića.

Pa tako ovih dana ponovno slušamo izjave i prijetnje kako će hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs, nositelj list za XI. Izbornu jedinicu ispred stranke Hrvatsko bilo, povući svoje potpise s izjava koje je svojedobno, izvršavajući zapovijedi nadređenih, istinskih političkih veličina, potpisivao kao jedan od podređenih činovnika MORH, a u procesu rješavanja trajnih prava najtežih stradalnika HVO, udovica poginulih branitelja i najtežih branitelja-invalida.

Što bi danas kazao Tuđman na političku prostituciju?

Te prijetnje, licemjerje ili hipokrizija takozvanih samoproglašenih, „ekskluzivnih“ sljedbenika pokojnih predsjednika hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, do kraja su ogolili političku prostituciju pod parolom borbe za zaštitu prava bivših pripadnika HVO. 

Tuđman, sa svim manama i vrlinama prvog hrvatskog predsjednika, težio je suvremenoj, demokratskoj Hrvatskoj, članici Europske unije i NATO-a jer je, kao vrlo inteligentan lider shvaćao što za Hrvatsku znači Bruxelles. A upravo Rojs sada tvrdi da je „njegov HDZ Tuđmanov, a ne briselskog potrčka“. Nelogično – tko zna kako bi mu na ovo odgovorio prvi predsjednik. Vjerojatno da – zašuti.

Tko će u ovoj predizbornoj „bitci“ najviše platiti?

Više je nego jasno da su mnogi razočarani mnogim stvarima u današnjoj Hrvatskoj. Jasno je da su razočarani i mnogi, nekadašnji branitelji HVO. Istina je da su nekadašnji pripadnici 66. inžinjerijske pukovnije grubo zakinuti za svoja zaslužena prava – dok su oni gradili puteve, netko je to masno naplaćivao…

Ali, ova pitanja rješavati samoglorificiranjem, predstavljajući se kao jedini procjenitelj zasluga i „vlasnik“ istine, veliki vojskovođa bez vojske u beskompromisnoj predizbornoj kampanji uz predsjednika s očitim, pogubnim planovima „orbanizacije Hrvatske“ koji to vrlo mudro i lukavo koristi, ne prepoznavajući geopolitički trenutak? Tko će u ovoj „bitci“ najviše platiti?

Mučno je nedavno bilo gledati kako hrvatski predsjednik na 33. godišnjicu akcije ‘Plitvice’ vrijeđa generala Josipa Lucića koji je u to vrijeme bio jedan od ključnih ljudi u akciji oslobađanja, dok je, istodobno, general kraj njega, u to vrijeme bio vozač autobusa koji je doveo hrvatske dragovoljce na Plitvice. (!?).  

I general Rojs, kao i dva časnika s njim, nisu niti trepnuli na Milanovićevo vrijeđanje generala Lucića. Pa makar je Lucić na HDZ-ovoj listi. Umjesto da se istog trena okrenu i pokažu da protiv njegovog suborca ne može tako govoriti, pa radilo se i o hrvatskom predsjedniku, poslušno i krotko odslušaše još jednu „verbanlnu rundu“. 

Za političku ambiciju – sve

Bez obzira o kome se radilo, nitko od nekadašnjih generala nemaju pojedinačno „najveću“ ulogu ili zaslugu. Većina njih je iznimno obrazovana te su toga i svjesni. Kao što su i svjesni da je HVO bila vojska hrvatskog naroda, ničija privatna vojska, a da su mnoge obitelji platile previsoku za samostalnu i suverenu Hrvatsku u Avnojevskim granicama, cijenu gubeći svoje najmilije, očeve, muževe, braću i sestre, dijelove tijela, zdravlje…

Previše i preteško da bi ova činjenica bila žeton za ostvarivanje bilo čijih političkih ambicija, pa i za tri mjesta u Hrvatskom saboru koje pripadaju tzv. dijaspori – za hrvatski narod u BiH nikakav benefit jer ta mjesta, po nepisanom pravilu, pripadnu stranačkim podobnicima/poslušnicima koji puno više brinu o osobnim probicima nego o interesima naroda kojega  “zastupaju”.

Ovih dana, po tradicionalnom običaju, i mnogi svećenici u BiH s oltara pozivaju na registraciju i glasanje na izborima u Hrvatski sabor. Mnogima je ovo, nakon završetka svete mise gotovo gadljivo slušati. Previše dugo i previše često su bh Hrvati bili moneta za brojna potkusurivanja i stavljanja pred gotov čin i biranja „manjeg zla“.

Na koncu, kao i sve dosadašnje, i ova predizborna kampanja proći će već  za 10-ak dana, ali uvrjedljive izjave, od koga god one dolazile, će se pamtiti…, prenosi Dnevni.ba