Tužilaštvo KS je tad predložilo da mu se oduzme imovina u vrijednosti od 100.000 KM, a Kantonalni sud u Sarajevu je i prihvatio taj prijedlog.

Bivši vlasnik fanršize svjetskog lanca brze hrane McDonald’sa za BiH Haris Ihtijarević dobio je je odbijenicu od Ustavnog suda BiH.

Naime, Ihtijarević, koji je u fokus javnosti došao nakon odlaska McDonald’sa iz BiH, ima problem i sa pravosuđem jer je protiv njega potvrđena optužnica Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Optuženi Ihtijarević se tereti da je, dok je obavljao funkciju člana i predsjednika Upravnog odbora Agencije za bankarstvo FBiH postao većinski vlasnik dvije firme usprkos tome što su ove dvije funckije bile nespojive.

Tačnije, bio je u sukobu interesa te je navodno nezakonito pribavio imovinsku korist u iznosu većem od 100.000 KM.

Tužilaštvo KS je tad predložilo da mu se oduzme imovina u vrijednosti od 100.000 KM, a Kantonalni sud u Sarajevu je i prihvatio taj prijedlog.

Tako mu je blokiran novac na računu u Novoj banci i to 102.095 KM.

U odluci Ustavnog suda se dalje navodi da je Vrhovni sud FBiH već odbio žalbu Ihtijarevića da se ova odluka Kantonalnog suda stavi van snage. A, Ihtijarević je kukao kako je dovedena u pitanje njegova egzistencija

“Vrhovni sud je, između ostalog, ocijenio da određivanjem privremene mjere osiguranja, nije dovedena u pitanje apelantova egzistencija, jer je mjera određena u odnosu na njegov račun u banci preko kojeg prima plaću i „vraća kredite“. Ovo stoga što je prvostepeni sud naveo razloge, zbog kojih je zaključio da apelant, osim plaće, ostvaruje prihode od pravnih lica čiji je vlasnik odnosno većinski suvlasnik i da je kupio nekretnine u vrijednosti od preko 1.000.000,00 KM, te da ostvaruje i primanja po osnovu iznajmljivanja imovine.

Osim toga, iz akta Finansijskoinformatičke agencije od 3. februara 2023. godine, proizlazi da apelant, osim računa u banci prema kojem je određena privremena mjera osiguranja, ima još tri aktivna računa u drugim bankama. Stoga je Vrhovni sud ocijenio da određivanjem privremene mjere osiguranja, na apelanta nije stavljen prevelik teret, niti je dovedena u pitanje apelantova egzistencija”, navodi se u odluci.

Međutim, sve mu je to odbijeno, a evo obrazloženja:

Apelant zahtjeva da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odrediti da se rješenje Kantonalnog suda „neće provoditi dok se ne utvrdi kojim sve računima na bankama raspolaže apelant kao privatna osoba“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant zahtjev za donošenje privremene mjere, u suštini, zasnovao na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant osim, kako je već rečeno, navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere.

Međutim, takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka, jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Slijedom toga bi i djelovanje Ustavnog suda, nakon eventualnog usvajanja privremene mjere, u konkretnom slučaju, bilo bespredmetno. Stoga, budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.