“Uz ove riječi su moja majka i njezina sestra odrasle”
Tekst opisuje bolne uspomene iz djetinjstva i proces osobnog otkrivanja i samo-prihvaćanja. Autor se prisjeća kako je njegova majka i njezina sestra tijekom odrastanja bile stalno podsjećane na svoje mjesto unutar obitelji, gdje su bile tretirane kao manje vrijedne i samo “gosti”, dok je svojom braći i sestrama pripadalo sve. Nisu imale pravo na vlastitu imovinu sve dok se nisu udale, a bilo je i ograničenja u vezi s djecom u obitelji. Kada su se pojavili problemi u obitelji, poput očeva nasilja, majka je bila optužena za vlastite nevolje, što je dodatno pogoršalo njezinu situaciju jer je bila preopterećena briga za djecu s oskudnim sredstvima.
Autor izražava dubok prezir prema baki, djedu i ocu zbog njihove nemarnosti i lošeg tretmana. Usprkos boli, autor je uspio pronaći oprost za svoju majku zbog svih izazova s kojima se suočila, ali ne može zaboraviti nepravde koje su nanešene njihovoj obitelji.
U dodatku, autor dijeli svoje osobno iskustvo i putovanje samoproučavanja. Odrasla je osjećajući se različito od drugih i borila se s nepripadanošću. Dok je odrasla, shvatila je da mora prestati prilagođavati se tuđim očekivanjima i početi prihvaćati sebe. Svjesna da je sreća pronađena u malim stvarima i u vjerovanju u vlastite vrijednosti, autor je započela raditi na sebi, razvijati svoje strasti i talente te se osloboditi unutarnjih kritika.
Kroz ovo putovanje samoproučavanj, autor je naučila važnost iskrenosti prema sebi i življenje u skladu s vlastitim vrijednostima. Shvatila je da ljubav prema sebi i prihvaćanje vlastitih manja i vrlina donosi unutarnju snagu i sreću. To ju je osnažilo da nastavi naprijed i osobno raste. Autorovo iskustvo je svijetlo koje pokazuje kako unutarnje razumevanje i samoprihvaćanje mogu voditi ka boljem životu i osobnom ispunjenju.
BONUS ISPOVIJEST:
Javljao mi se 2 meseca mladi decko, dok napokon nisam odlucila da mu dam sansu za upoznavanje i kafu. Kad mi se poceo opasno svidati, saznam da je ladno dobio bebu. Na drustvenim mrezama ne postoje nikakve slike ni dokazi. Da li je ozenjen zvanicno ili nezvanicno, nije vise vazno. Poslala bih joj (“zeni”) sve screenshotove i javljanja kao dokaz, i njegovo milion x izreceno “nemam nikog dugo bas”, i nakon sto sam ga napala, kad sam saznala istinu “nemam zenu, sta ti je?”, ali ona je u babinama, i nema potrebe da je stresiram.
On kao takav ce da je vara non stop, citav zivot. Ne razumem zasto mene slobodnu budale samo hoce, ali valjda i med kad se iznese van, navale svakojake muve, ose, strsljenovi.. Svi bi svoje otrove da ostave i ubodu. Fer plej je danas luksuz. Gonite se ozenjeni! Fuj.
