OVO IMA SAMO NA BALKANU: Kada je otac UGLEDAO RODNI LIST KĆERKE, nije mogao doći sebi!

 

 

 

 

Vjerovatno ste bili svjedoci nekompetentnosti i nekulture ljudi koji rade u državnim službama, posebno onih koji rade u administraciji.

Da ne pričamo o mnogim greškama koje pronalazimo na svojim dokumentima koje smo sedmicama čekali. Upravo ovo iskustvo doživio je jedan Zeničanin koji je došao u porodični list svoje kćerke. Tada je saznao da njegova kćerka nije rođena u BiH, već prema nestručnosti državnih službenika ona je rođena u Bugarskoj.

Svoje iskustvo odmah je podijelio na svom Facebook profilu i rekao kako mu je ovaj dokument trebao zbog posla, ali kada je vidio ovu ogromnu administrativnu grešku ostao je bez teksta i nije mogao da vjeruje tko sve radi kao državni službenik.

BONUS ISPOVIJEST:

Zovem se Ana i želim podijeliti svoju priču. Godinama sam se borila s osjećajem nesigurnosti i samopouzdanja. Uvijek sam se uspoređivala s drugima, često misleći da nikada neću biti dovoljno dobra.

Jednog dana, dok sam sjedila u kafiću i promatrala ljude oko sebe, shvatila sam da svatko od nas nosi svoje terete. U tom trenutku odlučila sam da prestanem s usporedbama i počnem cijeniti ono što jesam.

Počela sam se baviti stvarima koje volim — slikanjem, pisanjem, te sam se pridružila lokalnoj zajednici umjetnika. Kroz taj proces sam otkrila svoju strast i počela izražavati svoje emocije kroz umjetnost.

 

 

 

 

S vremenom, naučila sam da je svakome od nas put jedinstven i da su nesigurnosti samo dio ljudskog iskustva. Naučila sam voljeti sebe, sa svim svojim manama i vrlinama.

Danas se osjećam slobodnije nego ikad, iako izazovi i dalje postoje. Moja priča nije gotova; ona se nastavlja. Želim svima poručiti: ne bojte se biti svoji. Uvijek postoji put prema svjetlu, čak i kada se čini mračnim.

 

Prije 5 godina prijateljice i ja u izlasku, bila neka svirka uživo. Za stol nam dođu neki dečki, jedan je bio poznanik s prijateljicama. Meni se svidio jedan od njih, razmijenili koju riječ, ali glazba prilično glasna pa nismo nešto previše ni pokušavali razgovarati. U jednom trenutku bend koji je svirao krene pjesmu “Pišonja i Žuga”, jednu od mojih omiljenih. U transu, zatvorila oči, pjevam iz sveg glasa. U jednom trenutku se sjetim da nisam sama, ljudi oko mene, otvaram oči, taj dečko me promatra.
Mislim si da je vjerojatno pomislio da nisam sva svoja. Kad dokazi on meni sav fasciniran i veli: “Meni prijatelj davno rekao ako nađeš curu koja zna Pišonju i Žugu od početka do kraja, ženi ju, ne pitaj ništa.” Nasmijemo se tu, mislim se sama sa sobom: “koji upad, ovo još nisam čula”. Uglavnom, u subotu smo se vjenčali. Tako da, “Pišonju i Žugu” ću pamtiti do kraja života.
Oglasi - Advertisement

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here