U braku smo više od 20 godina, a moja žena je oduvek bila nezaposlena. Iznenada je počela da radi kao sekretarica u jednoj firmi, što me isprva obradovalo. Pomislio sam da će joj rad doneti zadovoljstvo, a nama olakšati život s dodatnim primanjima.
Međutim, nakon pola godine, počeo sam da sumnjam. Često je ostajala posao duže, odlazila na razne seminare, a njeno ponašanje postalo je neobično. Sve ovo stvorilo je u meni osećaj nesigurnosti i sumnje.
Opredelio sam se da istražim ko je vlasnik firme i saznao da je to njen bivši dečko iz srednje škole. Njihova veza se takođe završila pre više od 20 godina, a sada je on ponovo slobodan i uspešan.
Sumnje su se učvrstile – mogu da pretpostavim da su se ponovo povezali. Ne znam kako da reagujem na celu situaciju. Ako je suočim, postoji rizik da će se odlučiti za njega i napustiti me, možda čak i ostaviti našu decu. S druge strane, možda bi bilo najbolje da ostanem tih i pretvaram se da ništa ne znam.
**Naslov: Put do samopouzdanja**
U malom selu na rubu šume živjela je djevojčica po imenu Ana. Ana je bila poznata po svojoj nevjerojatnoj mašti i ljubavi prema prirodi. Svaki dan bi provodila sate istražujući šumu, prateći životinje i skupljajući cvijeće. Iako je bila sretna u svom malom svijetu, imala je jedan veliki strah – nije imala samopouzdanja.
U školi se često sramila kada je trebala govoriti pred razredom ili kada su joj postavljali pitanja. Njene riječi bi nestajale, a ona bi samo zamišljala kako bi bilo lijepo da može slobodno izraziti svoje misli. Svi su je voljeli, ali ona je bila uvjerena da nikada neće biti dovoljno dobra ili zanimljiva kao njezini prijatelji.
Jednog dana, učiteljica je najavila školski projekt – svaki razred trebao je izraditi prezentaciju o svojoj omiljenoj temi. Ana je odmah pomislila na šumu. Zamišljala je kako bi mogla pričati o životinjama, biljkama i čaroliji prirode. No, kada je došlo vrijeme za predstavljanje, strah ju je zaledio. Nije mogla pronaći hrabrost da stane pred razred.
Nakon neuspjeha, Ana je otišla u šumu, osjećajući se tužno. Tada je naišla na starog vuka, koji je sjedio na stari kamen. Zamišljajući da je čuje, rekla mu je kako se osjeća. “Zašto se bojiš?” upitao ju je vuk blago. “Svi uče dok rastu. I ja sam se morao naučiti kako preživjeti u ovom velikom svijetu.”
Ana je buljila u vuka, iznenađena njegovim riječima. “Ali ja nisam kao drugi. Misli će me zafrkavati,” odgovorila je. Vuk se nasmiješio. “Svaki put kada si uplašena, pomisli na ono što voliš. Osjetit ćeš snagu toga. Tvoja strast može postati tvoje samopouzdanje.”
Nakon tog razgovora, Ana je odlučila više se posvetiti svojoj ljubavi prema šumi. Počela je provoditi više vremena vani, promatrajući ptice i bilje. Svaki put kada bi se osjećala nesigurnom, prisjetila bi se vuka i svoje strasti.
Kada je došlo vrijeme za još jedan školski projekt, Ana je bila spremna. Ovaj put nije željela samo stajati i govoriti; željela je da svi osjete ono što ona osjeća prema prirodi. Pripremila je prezentaciju s prekrasnim slikama i zanimljivim pričama. Kad je došao trenutak da govori, uzela je dubok dah i s osmijehom krenula prema razredu.
Njene ruke nisu drhtale, a glas joj je bio čvrst. Pričala je o šumi, o životnim ciklusima i tajnama prirode. Razred je bio očaran, jer je Ana prenosila strast i ljubav prema svijetu oko sebe. Po završetku, svi su aplaudirali, a neki su joj čak prišli da joj kažu koliko je inspirirajuća.
Taj dan, Ana je naučila važnu lekciju. Shvatila je da samopouzdanje dolazi iznutra i da je važno vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Svijet će uvijek imati onih koji će sumnjati, ali kada slijediš svoje snove, otvoriš vrata ka vlastitoj snazi. Tako se Ana, uz pomoć vuka iz šume, oslobađala svojih strahova i postala upravo ono što je oduvijek željela biti – samouvjerena djevojčica puna snage i ljubavi prema prirodi.
