Donijela sam odluku da s partnerom sklopim predbračni ugovor iz nekoliko važnih razloga. Prvo, posjedujem značajna sredstva na svom bankovnom računu koja sam stekla prije nego što smo započeli našu vezu. Osim toga, stan u kojem smo živjeli bio je isključivo moj, jer sam ga kupila vlastitim sredstvima.

 

 

 

 

Također, planiram uskoro podijeliti poslovne udjele koje sam naslijedila od svog oca sa svojim sestrama. Sve ove okolnosti su me navele na zaključak da je važno da zaštitim ono što je moje i da osiguram da ne dođe do nesuglasica ili potencijalnih pravnih problema u budućnosti.

Moj partner je bez ikakvih prigovora pristao na ovaj prijedlog i čak me poticao da učinim ono što smatram najboljim za sebe. Njegova reakcija bila je podržavajuća i razumijevajuća, što me dodatno uvjerilo u ispravnost moje odluke. Međutim, ono što se dogodilo jučer ostavilo me u stanju velikog iznenađenja i razočaranja.

Naime, slučajno sam otkrila da moj partner posjeduje značajnu količinu novca na svom bankovnom računu. Ova spoznaja bila je potpuno neočekivana jer, iako živi skromno, bez automobila i s jednostavnim načinom života, njegova financijska situacija nije bila očigledna. Ovo otkriće me duboko iznenadilo i izazvalo osjećaj sumnje u njegovu iskrenost prema meni.

 

 

 

 

Šokiralo me još više kada sam saznala da je moj partner, osim što nije dijelio informacije o svojim financijama, također potpisao ugovor kojim se odriče bilo kakvog ulaganja u obiteljsku firmu mog oca. Moj otac i obitelj trenutno se suočavaju s velikim izazovima zbog problema uzrokovanih pandemijom, i svi smo uključeni u pružanje pomoći kako bismo prevladali te teškoće. Bilo je razočaravajuće otkriti da moj partner, koji je uvijek bio divan i podržavajuć partner, nije bio spreman pružiti podršku u ovom ključnom trenutku.

S obzirom na sve ove okolnosti, počela sam se ozbiljno pitati koliko ga zapravo poznajem i koliko je naš odnos iskren i otvoren. Iako je uvijek bio podržavajući i ljubazan, ovo otkriće stvorilo je nesigurnost i osjećaj nesigurnosti u vezi s njegovim pravim namjerama i motivima. Sada se suočavam s dilemom o tome kako dalje postupiti i kako pomiriti svoje osjećaje s činjenicom da se možda ne poznajemo toliko dobro koliko smo mislili.

BONUS ISPOVIJEST:

Odbio sam devojku svog života jer nisam imao hrabrosti da joj kažem da sam bolestan. (“Hemofilija”) Imao sam jako teško detinjstvo , sklon sam povredama , čak i spontanim. Koristim lekove koji se daju Intravenski (“U venu”) i to je jako teško za gledati. To je i bio jedini razlog zašto sam joj raskinuo. Međutim od skoro sam počeo da uzimam novi lek koji se daje veoma brzo u stomak (za par sekundi gotovo), i od tada nemam nijednu povredu mesecima.
Osećam se kao novi čovek! Želim da probam opet sa njom i da joj objasnim moje stanje! Preveliki strah imam da joj priznam i ne znam kako će da reaguje. Ali moraću, nije mama cavu rodila. Ljubi vas brat <3
Oglasi - Advertisement

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here