“Odbio sam ljubav svog života jer nisam imao hrabrosti da joj otkrijem svoju bolest – hemofiliju. Moje djetinjstvo je bilo izuzetno teško, često sam bio sklon povredama, čak i onima koje su se događale bez izazivača.
Primam lijekove intravenskom injekcijom i to je teško iskustvo, kako za mene, tako i za sve koji to posmatraju.
To je bio ključni razlog za raskid. Međutim, nedavno sam počeo da koristim novi lijek koji se aplicira brzo u stomak; primjena traje samo nekoliko sekundi, i od tada nisam imao nijednu povredu već mjesecima.
Osjećam se kao potpuno nova osoba! Želim ponovo da pokušam s njom i da joj objasnim sve o svom stanju. Strah me je priznati joj sve, ne znam kako bi reagovala. No, moram učiniti taj korak.”
BONUS
**Pustolovina na otoku**
Na samom rubu plavetnila, smjestio se mali otok po imenu Verdita. Nije bio poznat među brojnim otocima koji su se nalazili u tom dijelu svijeta, ali za moju obitelj, Verdita je bila posebna. Svakog ljeta provodili smo tu nekoliko tjedana, daleko od gradske buke i užurbanog života.
Jednog jutra, dok je sunce polako izlazilo, odlučio sam istražiti dio otoka koji nikad prije nisam vidio. Oblačeći svoju omiljenu majicu i kratke hlače, spustio sam se do plaže, a more je mirisalo na sol i avanturu. S nogama u vodi, dok su se valovi razbijali o moje tijelo, osjećao sam se slobodno i ispunjeno.
Dok sam hodao uz obalu, primijetio sam nešto neobično. Na stjenovitom dijelu plaže ležalo je staro drveno kolica, prekrivena morskim algama i svim onim blagom koje more nosi sa sobom. Zaintrigiran, prišao sam bliže. Na jednom od kotača bila je urezana slika koju nisam prepoznao. Izgledalo je poput karte, ali neobična, ispunjena čudnim simbolima i oznakama.
Kada sam se vratio kući, rekao sam obitelji o svom otkriću. Moj mlađi brat, Luka, bio je oduševljen. “Nema šanse da je to samo stara kolica! Možda je to mapa do blaga!” rekao je uzbuđeno. Naša majka se nasmijala, dok je otac slegnuo ramenima, misleći da je to samo dječja mašta.
No, Luka je bio odlučan. “Idemo pronaći to blago!” rekao je. Nakon nekoliko sati rasprave, na kraju smo se složili da istražimo. Zamislili smo plan. Naš cilj bio je otići na mjesto koje je karta označavala.
Sljedećeg jutra, uzeli smo ruksake, boce s vodom i nešto grickalica. Ispred nas je bio gusti šumak koji je vodio do brda na otoku. Karta je imala oznaku koja je vodila prema tom brdu, pa smo odlučili krenuti prema njemu.
Dok smo hodali, šina su se čule ptice i šumovi vjetra, a povremeno bi nas obasjalo sunce koje je probijalo kroz granje. Nakon nekog vremena, na kraju puta, našli smo se na maloj čistini s prekrasnim pogledom na more. Na sredini te čistine stajala je velika stara stjena, a na njoj se nalazila nova oznaka s karte.
Luka se popeo na stijenje i počeo kopati rukama. Ostali smo ga gledali s mješavinom straha i uzbuđenja. Nakon nekoliko minuta, osjetio je tvrdu površinu. “Tu je!” vikao je. Počeli smo s radošću kopati dublje, a ubrzo smo otkrili staru drvenu kutiju. Srce nam je brže zakucalo dok smo je otvorili. Unutra su se nalazile stari novčići, neki komadići nakita i nekoliko zagonetnih poruka.
Iako blago nije bilo ono kakvo smo očekivali, bilo je to iskustvo koje ćemo zauvijek pamtiti. Spojili smo se kao obitelj, naucili smo o važnosti zajedništva i poštovanja prirode. Verdita nam nije donijela samo blago, nego i uspomene koje će trajati vječno.
