Mira Banjac, renomirana glumica jugoslavenske i srpske kinematografije, ni u nevjerojatnoj dobi od 95 godina ne želi se prepustiti mirovini. Uz slavnu karijeru dugu 65 godina, nedavno je osvojila mlađu publiku ulogom u novom filmu, učvrstivši svoj status legendarne ličnosti. Unatoč teškom odrastanju, nepokolebljiva odlučnost Mire Banjac omogućuje joj da prkosi mirovini u impresivnoj dobi od 94 godine.
Zadržavajući nepokolebljivu predanost svojoj umjetnosti, zadržala je priznanje koje je stekla od svog predstavljanja svijetu 1959. Mira Banjac, kako stoji u jednom od njezinih objavljenih radova, ušla je u ovaj svijet 4. studenog 1929., tijekom ranih jutarnjih sati u Erdeviku, uz serenadu skladnih vatrogasnih melodija koje su odzvanjale pod prozorom njezine majke. Igrom sudbine, glumica je otkrila da su njezini roditelji, Olga i Teodoro, stupili u brak bez ikakvog prethodnog znanja.
Teodoro, potomak srpskih imigranata rođen u Americi, nije tečno govorio srpski jezik. S druge strane, Olga, očaravajuća osoba koja potječe iz ugledne vojvođanske obitelji, nije znala engleski jezik. Kako bi olakšala bračnu zajednicu, Natalija, Teodorova majka, odlučila je preseliti njega i njegovu sestru u Srbiju. Kad je Mira imala samo četiri godine, njezin se otac vratio u Detroit i organizirao da mu se ona i njezina majka pridruže tako što im je dao karte.
Unatoč podršci Mirinih stričeva, na kraju su odlučili ne iskoristiti ulaznice. Nakon njegova odlaska postalo je očito da Olga više nije potrebna u domu svoje bivše svekrve. Posljedično, odlučila je vratiti se u kuću svoje braće i čekati dok se njezine okolnosti ne poprave, što joj omogući da se ponovno ujedini sa svojom kćeri. Nažalost, kada se ukazala savršena prilika i Olgina majka stigla po Miru, njezina baka i teta odlučno su odbile prepustiti skrbništvo.
Prema Miri, baka je bila nevjerojatno motivirana osoba koja je nalazila zadovoljstvo u kasnonoćnom kockanju. Nadalje, posjedovala je talent da se istakne kao krijumčar viskija, što je dovelo do znatne financijske zarade tijekom razdoblja prohibicije. S druge strane, teta je impresivno vladala jezicima, tečno je govorila četiri, te je imala jaku sklonost istraživanju Europe.
Uz vodstvo svoje mentorice, Mirjana je u mladosti uvedena u poeziju. Nažalost, Mirine godine formiranja bile su pokvarene neprekidnim svađama između njezine bake i tete, ostavljajući je s sporadičnim trenucima sreće koji su proizašli isključivo iz majčinih povremenih posjeta. Na kraju se njezina teta udala i preselila natrag u Sjedinjene Države. Mnogo godina kasnije, dok je bila na kazališnoj turneji u Americi, Mira je slučajno naletjela na rezidenciju u kojoj je nekada živjela njezina teta. Samo je bacila letimičan pogled na ime svoje tete na vratima prije nego što se smjesta okrenula i otišla.
Tijekom četiri godine, Mirina majka, koja je bila zaposlena u Beogradu, suočila se s nesretnom okolnošću da se zbog zatvaranja granica u Drugom svjetskom ratu nije mogla ponovno sastati sa svojom kćeri na suprotnoj strani Dunava. Uz vlastitu majku, Mira je gajila duboku ljubav prema učiteljici Živki Radjić, koja je ne samo priznavala, već i njegovala njezine urođene talente.
Kad je Mira posjetila selo, gdje se već bila afirmirala kao glumica, njezin bivši mentor uručio joj je jedan od najdražih darova koje je ikada dobila – staklenku prepunu ukusnog kompota od višanja. Kako bi se odužila još jednoj djevojci koja joj je posudila bicikl, Mira se upustila u ulogu nestašne šaljivdžije koja uveseljava i zabavlja svog pratitelja. Živo se prisjeća kako je stigla u školu s dojmom bezbrižne napuštenosti, podsjećajući na eteričnu sliku Ofelije, ukrašene nježnim pramenovima kukuruzne svile utkanim u njezinu kosu. Mira naglašava da je to ponašanje bilo prkosan čin samoodržanja, demonstracija njezine nepokolebljive otpornosti u suočavanju s nevoljama.
Osvrćući se na svoju prošlost, glumica otvoreno prepoznaje uznemirujuću kvalitetu svog odrastanja i potvrđuje svoju odlučnu predanost da se više nikada ne vrati na te godine. Usred previranja, petnaestogodišnja djevojka po imenu Mira godinu dana svog postojanja posvetila je kulturnom sektoru Prve proleterske brigade. Nakon tog susreta krenula je na putovanje iz svog rodnog Erdevika do Trsta, gdje se prvi put upoznala s prostranstvima oceana.
Godine 1945., tijekom vojne priredbe u Hrvatskom narodnom kazalištu, imala je priliku recitirati iskrenu pjesmu posvećenu Zagrebu, u čast neidentificiranog šibenskog vojnika. Ova posebna prilika označila je ključan trenutak u njezinom životu kada je napravila svoje prve korake na pozornici, iskusivši ushićenje nastupa. Unatoč godinama i prijašnjim zdravstvenim problemima, ona i dalje zrači energijom i do danas je u potpunosti predana svom poslu.
S nepokolebljivom predanošću, željno je dijelila svoju privrženost utvrđenoj rutini. Koliko me sjećanje služi, gajio sam sklonost ranom ustajanju. Jasna je prednost u orkestriranju mog dana kada pozdravljam jutarnje sunce. Budem li prespavao, misli će mi zaokupiti nadolazeće odgovornosti, tjerajući me da odredim prioritete i odredim redoslijed kojim ću ih rješavati. Ključno je prihvatiti rane trenutke dana.
S dolaskom svakog jutra, spušta se mirna atmosfera, pružajući dovoljno mogućnosti za detaljnu pripremu i učinkovito uređenje. Mira Banjac iu mirovini ostaje nepokolebljiva predanost glumačkom zanatu. Njezin najnoviji pothvat uključivao je tumačenje lika u potresnom kratkom filmu Radivoja Raše Bukvića “Još jedan dan”. Svojim redateljskim debijem Bukvić je inspiraciju crpio iz posljednjih trenutaka postojanja svoje bake.
Sačuvavši dostojanstvo unatoč poodmaklim godinama, jasno je dala do znanja da ne želi biti prikovana za bolničke krevete u svojim posljednjim trenucima. Dugo iščekivani film debitirao je na prestižnom Palić Film Festivalu, točnije u dvorani posvećenoj slavnoj glumici. Nakon projekcije, Raša Bukvić izrazio je zadovoljstvo što je Mira Banjac, živahna i robusna 94-godišnjakinja, prisutna u njegovoj dvorani, gdje je publika mogla doživjeti široku lepezu emocija, pozitivnih i negativnih, savršeno usklađenih s filmom namijenjena namjena.
Događaju je prisustvovala i cijenjena vodeća dama svijeta glume. Mira Banjac, koja se bliži 95. rođendanu, i dalje je posvećena zdravom načinu života i pravilnoj prehrani, ali se uporno odbija odreći bilo kojeg svog poroka. Da budem posve iskren, nemam želju upustiti se u izazov prestanka pušenja. Cigarete mi pružaju osjećaj užitka, a budući da nemam nikakvih zdravstvenih problema i kašlja, ne vidim opravdanje za apstinenciju od naših druženja, izjavila je raspoložena Sremica.
