“Izbacio sam suprugu i dijete iz kuće i evo, već četvrti dan uživam u miru.
Više ne čujem viku i buku koja mi je stvarala stres, niti se brinem zbog stalnog osjećaja krivnje. Zaboravljam na obroke kad se vratim s posla, jer sam uvijek prvo pomagao njoj. Ali sada više ne želim prolaziti kroz to.
Preporučujem svim muškarcima da preuzmu kontrolu i ne trpe nepravdu kao što sam ja radio tokom protekla dva mjeseca.”
PROČITAJTE PAR KOMENTAR NA OVU ISPOVEST :
U današnje vrijeme, svjedoci smo brojnih šokantnih ispovijesti koje otkrivaju tamnu stranu ljudskih odnosa. Nedavna priča o zlostavljanju od strane oca izazvala je brojne komentare. Mnogi su u tim komentarima izrazili svoje duboko razumijevanje i suosjećanje prema žrtvi, ali i ogorčenje prema počinitelju.
Jedan od komentara dolazi od osobe koja je prošla kroz sličnu situaciju. Ova korisnica je istaknula kako je njen otac, kojeg je dobio tek u svojim 40-im godinama, bio jednako bezosjećajan prema njoj i njenoj majci. Umjesto da cijeni svoju djecu, ponašao se nasilu, dok je njena majka trpjela sve te torture. Iako se suočila s traumom, ova žena je pronašla način da se zaštiti. Savladala je tehnike samoodbrane i razvila strategiju kako se nositi s nasiljem. Njena odlučnost da koristi policiju ukazuje na snagu i hrabrost koja dolazi iz iskušenja. Njene riječi su jasne: granice nasilju ne smiju biti tolerirane, a ona je odlučila preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom.
Drugi komentator izrazio je svoje razočaranje prema zlostavljaču. Ova osoba je ukazala na odsustvo duhovnosti i empatije kod takvih ljudi, ističući kako će oni na kraju platiti cijenu svog ponašanja. Njihova surovost i neosjetljivost doprinose izolaciji koja će ih pratiti tokom života. Izrazila je zabrinutost prvenstveno za dijete koje je žrtva takvog ponašanja, ističući kako su nevina bića često najranjivija.
Ovi komentari daje nam uvid u složenost odnosa između roditelja i djece, posebno kada se suočavamo s nasiljem i emocionalnom hladnoćom. Status roditelja ne opravdava zlostavljanje, a djeca zaslužuju ljubav, podršku i sigurnost. U svijetu gdje se nasilje često previđa ili opravdava, važno je podići glas i pružiti podršku onima koji se bore s posljedicama takvih odnosa.
U zaključku, ova tema nije samo priča o pojedincu, već i poziv na akciju za svih nas. Trebamo raditi na stvaranju sigurnijih i ljubaznijih zajednica gdje će svako dijete moći rasti bez straha i s osjećajem podrške. Nadamo se da će ove ispovijesti potaknuti promjenu i pružiti snagu onima koji se suočavaju s istim izazovima.
Evo alternativnog načina da se prenese ova situacija:
“Šta da kažem… Čak i kad bi mu to slikovito prikazao, ne bi to shvatio. Osoba koja izgleda da nema dušu, empatiju ili sposobnost da razume i oseća zajednicu. Čini se da će ostariti i umreti u samoći, bez ikoga ko bi ga primetio. To je jednostavno zakon prirode, akcije i reakcije. Ono što me najviše brine u svemu ovome je sudbina tog deteta.”
“Ali, čekaj malo, ti si ga napravio… Zar nisi ti taj koji je trebao da se brine o njemu? Nije ti općina dodelila tu decu.”
“Stvarno si izbacio dvomesečnu bebu na ulicu jer plače? Za ovo bi trebao da snosiš ozbiljne posledice…”
“Dva meseca? Dakle, to dete ima samo dva meseca?”
“Ne znam da li je to istina, ali ako jeste, odmah ću prijaviti policiji zlostavljanje.”
(Izvor: Ispovesti.com)
