Djevojka me varala, i dugo sam šutio, trpeći sve što se dešavalo. U međuvremenu, smišljao sam plan kako da joj se osvetim, kako da je naučim lekciju koju zaslužuje. Nakon pet mjeseci razmišljanja, nap finally sam odlučio da preduzmem nešto drastično.
Jednog mirnog predvečerja, poveo sam je u šetnju uz Savu. Pokušavao sam ostaviti dojam kao i svaki put, ali ovaj put sam imao poseban cilj. Kada smo se udaljili dovoljno, stao sam nekoliko koraka iza nje, dajući joj priliku da me neprimijeti. Primijetila je da sam stao, okrenula se i začuđeno me pogledala.
Na svoje iznenađenje, našao sam se na koljenima, držeći prsten u ruci, s osmijehom, pitajući je da li želi da bude samo moja do kraja života.
Njene oči su se zasjale, a usne su joj se razdvojile u širokom osmijehu dok je s oduševljenjem rekla da, sretna što je takva ponuda stigla. Prišla mi je, zagrlila me i ponavljala da će biti samo moja.
U tom trenutku, dok je naprezala ruku da uzme prsten, odlučio sam da sve prekinem. Sa smirajnim izrazom, bacio sam prsten u Savu, dok je govori: “Znam da me varaš, i ovaj prsten mogao je simbolizirati novi početak, ali uistinu je samo početak kraja naše priče.”
Okrenuo sam se i otišao, ostavljajući je da stoji sama, uplakana, na obali rijeke, shvaćajući da više ništa neće biti isto. Naša ljubav je bila izgubljena, a s njom i svi snovi koje smo gradili.
BONUS
Naslov: Tajanstveni Ključ
U malom selu na rubu šume živjela je djevojčica po imenu Mira. Bila je znatiželjna i pustolovna, uvijek je sanjarila o velikim otkrićima. Jednog dana, dok je istraživala staru drvenu kuću koju su napustili njeni djedovi, Mira je pronašla stari drveni kutiju prekrivenu prašinom. Kada ju je otvorila, unutra je bila zlatna ogrlica s neobičnim ključem koji je blistao na suncu.
Zaintrigirana, Mira je odlučila otkriti čemu taj ključ pripada. Sjetila se priča koje je slušala od starijih mještana o skrivenom blagu u šumi. Uzbuđena, krenula je prema rubu šume, koristeći instinkt i svoj osjećaj za avanturu.
Nakon nekoliko sati traganja, napokon je naišla na staru, pokrivenu mahovinom, drvenu vrata koja su izgledala kao neka zaboravljena ulazna točka. Srce joj je brže zakucalo. Bližeći se vratima, shvatila je da bi ključ mogao biti savršeno rešenje. S uzbuđenjem je umetnula ključ u bravu i okrenula ga. Vrata su se polako otvorila, otkrivajući tajanstvenu sobu ispunjenu čudnim predmetima iz prošlosti.
U sobi su se nalazili stari rukopisi, zemljovidi i skrivena blaga. Mira je bila oduševljena, ali i oprezna. Ovo blago nije bilo samo materijalno; ono je sadržavalo priče i uspomene koje su čekale da budu otkrivene. Odlučila je da uzme samo jedan rukopis – stari dnevnik svog pradjedova.
Na putu kući, shvatila je da pravo blago nije u zlatu ili draguljima, već u znanju i ljubavi koje su osigurale da njihove priče ne budu zaboravljene. Od tada, Mira je postala čuvarica porodične povijesti, prenosila priče svojim prijateljima i naučila ih koliko su važne uspomene i naslijeđe koje ostavljamo drugima.