Priča se odnosi na iskustvo osobe koju je rođena obitelj napustila, uključujući oca, majku, bake, djedove, sestru, brata i širu obitelj. Svi su se odrekli te osobe, osim jedne sestre, ali su na kraju i nju odbacili.
Razlog za ovu situaciju leži u teškoj odluci koju je osoba donijela—prijavila je vlastitog brata za silovanje djevojaka s kojom je bio u neobaveznoj vezi. Osoba je sudu dostavila dokaz protiv brata, osiguravajući da se slučaj ne temelji samo na riječima jedne strane protiv druge. Da nije bilo tog dokaza, možda bi osoba povjerovala bratu, svjesna da postoje situacije u kojima žene izmišljaju optužbe. Međutim, u ovom slučaju, osoba nije imala sumnje i odlučila je postupiti ispravno.
Brat je bio uspješan student i dobitnik sportske stipendije na prestižnom svjetskom sveučilištu. Međutim, nakon optužbe, suočava se s mogućnošću zatvorske kazne do deset godina. Unatoč bliskom odnosu s bratom, osoba ne osjeća žaljenje zbog njegovih postupaka. Brat je, prema mišljenju osobe, svjesno izabrao put koji ga je doveo do ovog ishoda. Osoba ističe da nikada nije ni pomislila da bi na taj način povrijedila neku ženu, i stoga se stidi svog brata i ostatka porodice, izuzimajući jedino sestru koja ju je podržala.
Osoba se suočava s velikim bolom zbog odbacivanja od strane obitelji, ali i dalje stoji iza svoje odluke, vjerujući da je ispravno postupila u prijavljivanju brata za tako ozbiljan zločin. Odbacivanje od strane obitelji dolazi kao dodatni teret, ali osoba i dalje drži do svojih moralnih načela, iako se osjeća izdano i napušteno.
BONUS ISPOVIJEST:
