Primjeti pop da u crkvi neko sa oltara stalno krade pare. Odluči on da lopova uhvati na djelu te se sakrije iza zavjese, blizu oltara.
Poslije pola sata pojavi se crkvenjak, priđe oltaru te stavi pare u džep. Pop odluči da ga zaplaši:
– “Šta to radiš, lopove jedan?”
Crkvenjak se zaledi od straha, osvrnu se oko sebe i jedva promuca:
– “Kkko je tto?”
– “Bog!”
– “Ma bježi tamo, prepade me, ja mislio pop!”
BONUS ISPOVIJEST:
Ostala sam sama. Ta riječ, tako jednostavna, a ipak nosi sa sobom težinu cijelog svijeta. Nisam se nikada zamišljala u ovoj ulozi – ženom koja je ostavljena, koja mora pronaći snagu i smisao u tišini koja se naselila u mojem domu.
Sjećam se trenutka kada je sve počelo, kao da se vrijeme usporilo. Njegov pogled, hladan i udaljen, bio je prvi znak da nešto nije u redu. Pokušala sam razumjeti, tražiti razloge, možda čak opravdati njegovu odluku, ali istina je da nije bilo opravdanja. Jednostavno je odlučio da ode, da pronađe sreću negdje drugdje, dok sam ja ostala s brojnim pitanjima i osjećajem poraza.
Ima li išta gori od osjećaja da niste dovoljno dobri? U svakodnevnim trenucima, dok sam se trudila da odigram ulogu dobre supruge, vidjela sam samo ono što nedostaje. Ništa nije bilo dovoljno, ni moji napori, ni ljubav koju sam pružala. Sve je to sada ostalo u prošlosti, u sjećanjima koja se s vremena na vrijeme vraćaju, poput bumeranga, samo da bi me podsjetila na ono što sam izgubila.
Biti ostavljena nije samo fizičko stanje. To je osjećaj gubitka dijela sebe, osjećaj nesigurnosti koji se uvukao u svaki kutak mog života. Odjednom, moraš naučiti hodati kroz život kao samostalna osoba, pronaći snagu koju nisi ni znala da posjeduješ. Trebala sam naučiti kako živjeti sama, kako se nositi s osjećajem samoće i neizvjesnosti.
Ipak, postoji i ljepota u ovom putovanju. Naučila sam mnogo o sebi – o svojoj unutarnjoj snazi, o hrabrosti koju nisam znala da imam. Naučila sam cijeniti male stvari, pronaći radost u jednostavnim trenucima, i, što je najvažnije, naučila sam voljeti sebe. U procesu samoće pronašla sam smisao, izgradila sam svoj identitet, i shvatila da život može biti ispunjen i bez prisustva nekoga tko je nekada bio toliko važan.
Danas, dok se suočavam sa svojim emocijama, osjećam da sam na putu prema oporavku. Postoje trenuci kada me bol ponovo pogodi, ali sada imam snagu da se suočim s njom. U ovoj tišini, u ovoj samoći, pronašla sam svoj glas, svoju unutarnju snagu. Naučila sam da se život nastavlja, da su mogućnosti beskonačne, i da čak i kada se sve čini izgubljenim, uvijek postoji nada.
Ostavljena sam, da. Ali nisam izgubljena. Ova stranica mog života možda je još uvijek neispisana, ali ona će biti ispunjena novim iskustvima, novim nadama i novom srećom. U konačnici, shvatila sam da nije važno koliko smo bili voljeni ili koliko smo patili. Važno je kako se suočavamo s životom, kako se ponovo nalazimo u sebi i kako nastavljamo dalje.
