Usvojen sam kada sam imao samo 5 godina. Dolazim iz Rumunije. Par koji me usvojio imao je već jedno dijete, ali su željeli proširiti svoju obitelj.
Proces usvajanja u Hrvatskoj bio je prilično izazovan, pa su odlučili da odu u drugu zemlju. Sada, u svojim 19 godinama, mogu reći da imam najbolju obitelj na svijetu. Moji roditelji, uz njihovu podršku, stvorili su široku obitelj s mnogim tetkama, stričevima i svakako, sestricom.
Cijelim tim vremenom, njihova ljubav i briga nikada nisu izostajali. Nikad se nisam osjećao kao da nisam dio njihove obitelji. Često su me vodili nazad u zemlju iz koje dolazim, da mi omoguće upoznati svoju kulturu i da zajedno posjetimo sirotište odakle sam došao, kako bismo djeci donijeli igračke.
Okružen ljubavlju i pažnjom, živimo s mnogim životinjama u našem domu. Osjećam se iznimno sretnim jer su me usvojili tako divni ljudi koji su mi pružili sve. Uistinu se osjećam kao najsretniji čovjek na svijetu.
Moja majka mi je čak rekla da ne trebam zamjerati biološkoj majci jer me sigurno voli i da ako ikad poželim, mogu je potražiti.
BONUS ISPOVEST :
**Naslov: Tajna Starog Sata**
U malom gradu, skrivenom u dolini okruženoj visokim planinama, postojala je stara kuća koja je privukla pažnju prolaznika. Ispred nje stajao veliki, hrastov sat koji nije otkucavao. Mještani su pričali da sat skriva tajnu, ali nitko nije znao kako da je otkrije.
Jednog dana, mlada djevojka po imenu Ana odlučila je istražiti misterij. Oduvijek je bila znatiželjna i voljela je avanture. Kada je kročila u dvorište kuće, osjetila je hladan povjetarac, iako je sunce sjalo. Ispod sata primijetila je popucalu pločicu koja je izbijala iz tla. Djevojka se sagnula i dotaknula ju prstima. Odjednom, sat je zaiskrio.
Zadivljena, Ana nije mogla vjerovati svojim očima. Na satu su se počeli kretati kazaljke, ali umjesto brojeva, pojavili su se simboli. Svaki simbol predstavljao je neko prošlo doba. Pokušala je dešifrirati kakve pouke iz prošlosti ovaj sat nudi. Prvi simbol, staro drvo, govorio je o mudrosti. Drugi, starica s osmijehom, pričao je o ljubavi i toplini doma.
Ana je znala da je svaki od tih simbola imao svoju priču i da je njihovo značenje duboko ukorijenjeno u povijesti grada. Uzela je bilježnicu i počela zapisivati sve što je vidjela. Istraživala je svaki simbol, otkrivajući njihov značaj kroz vrijeme.
Dok je razgovarala s starijim stanovnicima, otkrila je priču o nekadašnjem graditelju kuće, koji je radio kao urar. Njegova strast prema satovima nije bila samo u umijeću izrade, već i u povezivanju prošlosti s budućnošću. Sat je bio način da se sačuvaju uspomene, mudrost i povezanost ljudi iz različitih generacija.
Ana je shvatila da sat nije bio običan sat, već simbol zajedništva i naslijeđa. Znala je da mora podijeliti svoje saznanje s ostalim mještanima. Organizirala je večernje okupljanje u dvorištu, gdje je svima ispričala svoju pustolovinu. Ljudi su bili fascinirani i shvatili su koliko je važno čuvati uspomene koje su ih povezivale.
Od te večeri, stari sat više nije bio samo ukras. Postao je simbol jedinstva grada, podsjećajući sve na snagu zajedništva. Ana je sretno gledala kako se novi naraštaji okupljaju oko njega, pričajući priče iz prošlosti
