UDALA SAM SE VRLO MLADA, NISAM IMALA NI PUNIH 18 GODINA. ON JE IMAO 30
Udala sam se vrlo mlada, nisam imala ni punih 18 godina. On je imao 30 ali meni to nije smetalo, vlojela sam ga vise nego sebe. Danas imamo 3 sina i mislila sam da mi srecu ne moze nista pokvariti, ali… saznala sam da me muz vara.
Duze vremena sam sumnjala, ali nisam zeljela da vjerujem. Danas mu je stigla poruka od ljubavnice koju sam procitala i bilo mi je jasno. Poruku sam izbrisala i umjesto mog muza ja otisla do hotela gdje je trebao biti “sastanak”.
Kada je otvorila vrata hotelske sobe prvo sam se sokirala kada sam vidjela ko mu je ljubavnica, par sekundi ostala ukipljena, a onda sam zestoko napala, verbalno naravno mada sam zeljela i fizicki da je naucila pameti.
Pocela je da place i zamolila me da udem u sobu.
Klinka tek napunila 17 godina, zivi sa majkom i skoro pa nemaju od cega da zive. Kada mi je rekla “pa valjda ne mislis da uzivam sa starcem koji je 30 godina stariji od mene” bilo mi je jasno i sjetila sam se tatinih rijeci kada sam se udavala da je moj muz bolesnik koji voli djecu.
Na koga sada da se ljutim, na muza, klinku kojoj se gadi da bude sa mojim muzem ili na sebe jer nisam slusala roditelje???
BONUS ISPOVIJEST:
Da nisam birala, do sad bih se 4 puta udala. Ne šalim se, ozbiljna sam. Udala sam se u 31 godini, za četvrtog momka koji me zaprosio od kad sam počela izlaziti. Bila je životna odluka, i pristala sam kad sam dobro razmislila, objektivno sagledala našu vezu, ne srcem nego mozgom. Vidjela da će biti dobar otac i dobar muž. Sad čekamo drugo dijete, da mogu 10 puta bih se za njega udala.
Toliko je normalan i pun poštovanja i ljubavi. Ja sam srećna sa njim i on sa mnom. Da sam se udala za nekog od prethodnih, do sad bi bila razvedena samohrana majka u problemima. Ali sam svaki put dobro razmislila,bez obzira koliko sam u njih bila zaljubljena. Moja majka je samohrana, udala se za budalu slijepo zaljubljena u 23oj i cio život se mučila. Cure, otvorite oči.
Mlade ste lijepe ste, nemojte se udavati za prvog koji pita. To su životne odluke, tu ne smije biti idealizovana.. što bi baba rekla “pamet u glavu”.
BONUS ISPOVIJEST2:
Ove školske godine sam dobila prvi razred i po prvi put se razočarala u svoju profesiju. Od 22 djece samo 9 nema problem.
Ostalo; autizam, ekranizovano dijete, razni poremećaji govora. 11 djece treba pomoć logopeda. Trome prijeti dijabetes jer imaju preko 40 kg.. Škola, pedagog, psiholog su nemoćni… a samo jedan roditelj je zainteresovan za saradnju. Većina njih školu smatra kao obdanište, čak ni hranu ne spremaju djeci.
Djeca bi sve na dugme, umore se poslije par minuta šetnje ili bojenja crteža. Propadamo kao društvo i niko ne reaguje. Otvaram oči ali niko neće da gleda.
