“U braku sam pet godina i započeo sam vezu s mladom studenticom. Izašli smo jedno veče i odlučili otići u hotel.
Parkirao sam ispred hotela kada je neko zakucao na prozor. Pogledao sam i vidio svoju ženu…
Šokiran, spuštam prozor, a ona se malo naginje unutra i pljune me pravo u lice, onda se okrene i ode.
Ljubavnica shvata o čemu se radi, pljune me i ona, ali više simbolično, i napušta me. A ja sam samo tražio malo uzbuđenja…”
BONUS ISPOVEST :
U tišini svoje sobe, često se prisjećam dana kada sam upoznala njega. Bio je topli vjetar u hladnoj noći, svjetlost koja je rasvijetlila moj svijet obavijen tamom. Njegov smijeh bio je melodija koja se šuštala mojim srcem, a njegove oči, poput dubokih jezera, skriva lepe tajne. U tim trenucima, činilo se kao da je savršeno, kao da je ljubav koja će trajati zauvijek.
No, život je često surov, a sudbina nepredvidiva. U trenucima sreće, nikada ne pomislimo na gorke povratke stvarnosti. Razdvojili su nas snovi i ambicije, putovi koje smo htjeli slijediti nekako su se razdvojili. Njegove stranice životne priče pošle su jednim smjerom, a moje drugim.
Svaka poruka koju smo razmijenili bila je kao slika koja se polako bljedila, svaka riječ koju smo izgovorili kao eho u pustom prostoru. U trenutku kada je otišao, ostavio je iza sebe prazninu koja se čini toliko dubokom da je nemoguće ispuniti je nečim drugim. Ljubav se ponekad čini kao začarani krug, kojem se ne možemo oduprijeti, čak i kad znamo da je vrijeme da se oprostimo.
Dok sjedim u tišini, često se pitam da li je mogao ostati, da li je bilo prostora za nas oboje u svijetu koji traži uspjeh iznad svega. Ali život ne pita za mišljenje, od nas zahtijeva da se prilagodimo i nastavimo dalje, čak i kada srce krvari.
Na kraju, ljubav je tužna, ali i lijepa. Ona nas uči, oblikuje nas, ali i ostavlja nas ranjivima. Učimo iz gubitaka, rastemo kroz bol, a sjene prošlosti uvijek jecaju u nama, podsjećajući nas na ono što smo imali, ali nikada nećemo zaboraviti. Sjetna muzika u mome srcu i dalje svira, ali učim kako plesati s tom tugom, jer ljubav, iako ponekad tužna, ostaje najvažniji dio našeg postojanja.
