Tri dana prije mog vjenčanja, doživjela sam situaciju koja mi je na trenutak upropastila sve pripreme. Moja šminkerka, koju sam rezervirala mjesecima unaprijed, nazvala me i saopćila da je morala otkazati zbog nepredviđenih okolnosti. Razlog je bio opravdan — imala je hitan slučaj u porodici. Iako sam razumjela, u tom trenutku sam se osjećala kao da mi se svijet srušio.
Nakon što sam objavila vijest svojoj porodici, osjećala sam se kao da se sve srušilo. Iako sam pokušavala ostati smirena, moja sestra, koja je bila moj najveći oslonac, imala je potpuno drugačiji stav. U trenutku očaja, nazvala sam je i ispričala joj situaciju, nadajući se da će me razumjeti i možda čak pomoći.
Sestra me samo hladno pogledala i rekla: “Pa, stavi malo pudera i maskare, bit će to u redu.” Nije bila zla, ali taj odgovor me povrijedio. Zamišljala sam kako bih, da je ona bila na mom mjestu, odmah predložila da uzme moj termin za šminkanje. Umjesto toga, osjećala sam se kao da je to njoj samo sitnica, dok je meni značila cijeli svijet. Pitala sam je da li bi mogla da mi ustupi svoj termin, na što je ona odvratila: “Pa zar da ti dođem na vjenčanje kao da sam košarkašica?”
Nakon tog razgovora, osjećala sam se još više frustrirano. Možda se to nekome čini trivijalno, ali u tom trenutku mi je bila važna svaka sitnica. Pokušavala sam ostati pozitivna i pronaći rješenje. Na sreću, moja kuma, koja je uvijek bila uz mene, odmah je primijetila da nešto nije u redu. Sama je ponudila da mi ustupi svoj termin kod šminkerke. Bila sam joj izuzetno zahvalna.
U to vrijeme, ona i moja sestra su imale termin u istom salonu, pa smo se srele tamo. Iako nisam željela postavljati dodatni pritisak, primijetila sam da je sestra djelovala pomalo nelagodno. Njene oči su odavale bijes i frustraciju jer sam ipak imala profesionalnu šminku. To me dodatno povrijedilo jer sam osjećala da se uspoređujemo i da ona nije sretna zbog mene.
Nakon što sam završila s šminkom, osjećala sam se predivno. Tada sam shvatila da se ne radi samo o šminki ili haljini — radi se o podršci koju očekujem od svoje porodice. Iako je sestra uvijek bila uz mene, ovoga puta sam se osjećala kao da se natječe sa mnom umjesto da se raduje mom sretnom danu.
Na kraju, vjenčanje je bilo predivno, a kuma je bila uz mene kroz cijeli proces. Gledajući unazad, shvatila sam da su ovakve situacije samo testovi naše veze. Nažalost, njihova reakcija na moj poseban dan otkrila je nešto što nisam primijetila ranije — ljubomoru i samoživitost koja nije bila u skladu s onim što sam očekivala od bliskih osoba.
U tom trenutku, shvatila sam koliko je važno imati uz sebe ljude koji te stvarno podržavaju i koji se raduju tvom uspjehu. Sestra mi je bila važna, ali njen stav me natjerao da preispitam naš odnos. S obzirom na to koliko mi je značila, nadala sam se da će se stvari popraviti, ali taj trenutak mi je otvorio oči.
Na kraju, vjenčanje je bilo uspješno, a ja sam se osjećala predivno. Ali u sebi sam znala da ću u budućnosti biti opreznija kada je u pitanju podrška ljudi oko mene. Prava podrška ne dolazi samo u riječima, već i u djelima. Iako sam bila sretna na svom vjenčanju, ostala sam svjesna dinamike koja postoji među nama. U budućnosti, nadam se da ćemo uspjeti prevazići razlike i biti tu jedni za druge bez zavisti ili rivalstva.
