Kada me majka ostavi supruga ostavivši me samu s dvoje muške djece, njegova je došla kod mene, uplakana i molila me da joj oprostim.
Rekla sam joj da ona nije kriva, ali ona je stalno ponavljala da sigurno nosi dio krivice i da ne zna gdje je pogriješila.
Moj suprug je otišao s ljubavnicom i obavijestio me da imam mjesec dana da se iselim iz stana dok se ne vrati.
To je, inače, stan njegove majke, koji je trebao pripasti njemu.
Ne, ona je odlučila prepisati stan na mene i našu djecu, a njemu je jasno stavila do znanja da se ne može vratiti.
BONUS:
Naslov: Ispovest o traženju smisla
Odluka da napišem ovu isposvjednu priču proizašla je iz dubokog osjećaja potrebe da podijelim svoje misli i osjećanja, a možda čak i da pronađem neki oblik razumijevanja u ovoj svakodnevici koja me često zbunjuje. Moja imena su mnogobrojna, ali oni koji me dobro poznaju najčešće me zovu Anja. Ovo je priča o mom putu, mom traženju smisla, i onome što sam naučila na tom putu.
Uvek sam bila osoba koja neprestano preispituje. Nikada nisam bila zadovoljna onim što je bilo ispred mene; uvijek sam tražila više – više izazova, više strasti, više smisla u svemu što radim. Iako je to obično dovodilo do uzbudljivih trenutaka, često me je ostavljalo i sa osjećanjem praznine. Sećam se dana kada sam se prvi put suočila s tim osjećanjem: osamnaest godina, završila srednju školu, a ja sam stajala na raskršću sa više pitanja nego odgovora.
Ubrzo nakon toga, upisala sam fakultet. Pomislila sam da će mi to učiniti jasnoću, no umjesto toga, našla sam se u vrtlogu stresa i pritiska. Svaka odluka koju sam donela, svaka staza koju sam izabrala, činila se kao da me udaljava od mog pravog ja. Pokušavala sam da se uklopim, da zadovoljim očekivanja drugih, au tom procesu sam izgubila sebe.
S godinama, suočila sam se s različitim iskustvima koja su oblikovala moj pogled na svijet. Radila sam brojne poslove, od konobarenja do marketinga. Iako sam stekla mnogo vještine, osjećala sam da niti jedan od tih poslova nije bio prava stvar za mene. U jednom trenutku, desila se tragedija – izgubila sam blisku osobu. Taj gubitak bio je trenutak buđenja. Shvatila sam koliko je život kratak i prolazan, i da moram početi da živim autentično.
Neposredno nakon tog gubitka, odlučila sam da putujem. Tako sam krenula na solo putovanje kroz razne zemlje, upoznajući kulturu, ljude i njihovu priču. Bilo je to iskustvo koje je promijenilo moj život. Svaka nova destinacija otvarala mi je oči i srce za nove ideje i perspektive. Naučila sam koliko je važno cijeniti prošlost, ali i biti otvoren za budućnost.
Tijekom tih putovanja, shvatila sam da smisao ne dolazi iz vanjskih izvora
