Prije deset godina, autor teksta je bio svjedok razlaza svojih roditelja. Budući da je njegov otac bio bogat i uticajan, odlučeno je da će ostati živjeti s njim. Njegova majka, međutim, nije bila prisutna u njegovom životu nakon toga. Ubrzo nakon razvoda, otac se ponovno oženio, a autor je prihvatio svoju maćehu i njenog sina kao svoju novu obitelj. Iako se situacija promijenila, on je bio sretan i zadovoljan s novom obitelji i materijalnim bogatstvom.
Jednog dana, dok je šetao gradom sa svojim prijateljima, naišao je na stariju ženu koja je prodavala kokice na trgu. S velikim iznenađenjem, shvatio je da je ta žena njegova biološka majka. Njihovi pogledi su se sreli, a ona je na tužnom licu imala blagi osmijeh, što je pokazivalo da je željela da ga pozdravi. Međutim, autor se osjećao neugodno i postidio, pa je odlučio da se okrene i pokuša da izbjegne kontakt, kako bi njegovi prijatelji ostali nesvjesni da je ta žena zapravo njegova majka.
Tek nedavno je saznao da je njegova majka preminula prije nekoliko dana u malom iznajmljenom stanu, gdje je živjela sama tokom posljednjih gotovo deset godina. Ova vijest ga duboko pogodila i izazvala osjećaj krivice i žaljenja. Autor ne može da izbaci iz glave misli da je možda njeno samovanje i patnja imalo veze s njegovim odbijanjem da se susretne s njom na trgu.
Ova situacija ga je duboko emotivno pogodila, a osjećaj krivice zbog toga što je izbjegao kontakt s majkom na trgu postao je opterećenje koje ne može da izbaciti iz misli. Njegovo kajanje zbog te odluke i pitanje da li je njeno patnje moglo biti umanjeno da je tada reagovao drugačije, stalno su prisutni u njegovom umu.
BONUS ISPOVIJEST:
