ODRASTAO SAM BEZ OCA…NIJE MU SE NISTA DOGODILO, JEDNOSTAVNO NIJE ZELEO DETE U MOMENTU…
Odrastao sam bez oca, i to je iskustvo koje je oblikovalo mnogo toga sto sam danas. Otac nije bio prisutan u mom zivotu iz jednostavnog razloga sto nije bio zainteresiran za mene kada sam se rodio. Iako se nista strasno nije dogodilo, bilo je ocito da nije bio spreman ili voljan da se posveti roditeljstvu. On je predao starateljstvo mojoj majci, placao alimentaciju i bio je prisutan u mom zivotu samo dok sam bio vrlo mali, period kojeg se gotovo ni ne sjecam. Ubrzo nakon toga preselio je u drugu drzavu i prakticno je nestao iz mog zivota.
S obzirom na to da smo imali dovoljno novca i vise od toga, materijalni dio zivota nije nam bio tezak. Medutim, emocionalna praznina koju je njegov izostanak ostavio bila je duboka. Odrastao sam s osjecajem da nesto nedostaje, da je ta vazna komponenta porodicne ljubavi i podrske nedostajala. Moja majka se trudila koliko je mogla, ali nijedna osoba ne moze potpuno nadoknaditi prisutnost oba roditelja.
Nakon 25 godina mog oca nije bilo u rodnoj zemlji, ali se nedavno vratio s namjerom da se povuce u penziju. Ponovno sam ga vidio i razgovarao s njim. Iako je to bila prilika za obnovu veze, osjecaj praznine i duge odsutnosti nije nestao. On mi je rekao nekoliko lijepih stvari, izrazio ponos zbog toga sto sam postao “pravi muskarac”, ali tu je bio i osjecaj da je sve to pomalo prekasno. Pokusao sam cijeniti njegove rijeci, zahvalio sam se za sve sto je pokusao da izgradi odnose s mnom, ali duboko u sebi osjecao sam da je uzaludno. Kada toliko vremena provedete bez nekoga, onda se postavlja pitanje o svrsi ponovnog uspostavljanja odnosa.
Danas, pak, moja perspektiva se mijenja. Moja djevojka i ja smo dobili sina, i sada imam priliku da budem roditelj. Svjestan sam koliko je vazno biti prisutan za svoje dijete, i to je nesto sto ne zelim da propustim. Zelim da budem tu za svog sina, da mu pruzim sve sto je potrebno za sretan i zdrav zivot, kako materijalno, tako i emocionalno. Odlucio sam da necu ponoviti greske koje su bile prisutne u mom vlastitom odrastanju.
Sada, gledajuci na svoju proslost i novu ulogu oca, osjetim duboku odgovornost. Zelim da moj sin odraste u okruzenju ispunjenom ljubavlju, podrskom i prisutnoscu, kako bi mogao imati osjecaj potpune sigurnosti i pripadnosti. Ovo je prilika da pruzim nesto sto sam sam nedostajao i da izgradim snaznu i zdravu obitelj. Ova nova faza mog zivota, kao otac, znaci da cu uciniti sve sto mogu da se posvetim svom djetetu i da budem prisutan u svakom trenutku njegova odrastanja.
