OCA NIKAD NISAM UPOZNALA, ALI MAJKA MI JE UVIJEK GOVORILA DA…
Nisam nikada upoznala oca, ali majka mi često priča o njemu, spominjući da sam nasljedila svoj najveći talent od njegovih gena. Iako je bio odsutan iz mog života, njegova prisutnost osjetila se kroz ono što sam naslijedila od njega, posebice u vezi s ljubavlju prema životinjama. Već od malena pokazivala sam posebnu povezanost s životinjama, a posebice s psima koji su se možda činili “agresivnijima” ili zahtjevnijima. Ovi psi su mi na neki način predstavljali poseban izazov i s njima sam imala jedinstven odnos.
Sjećam se da je moja majka još dok sam imala samo četiri godine jednom morala prolaziti kroz susjedstvo sa mnom. Tada je naišla na jednog takvog psa koji je bio pušten i slobodan. Nažalost, taj pas je krenuo prema njoj i ugrizao je za ruku. Prema njezinim riječima, pas je bio vrlo čvrsto uhvaćen za njenu ruku i ona je bila prisiljena udarati ga i vrištati kako bi ga pokušala odmaknuti. Iako je situacija izgledala prilično ozbiljno, ja sam u toj dramatičnoj situaciji počela razgovarati s psom i nježno ga dodirivati po leđima.
Zapanjujuće, čim sam ga dotaknula, pas je odmah popustio i prestao je držati moju majku, a zatim je počeo lizati moju ruku kao znak pomirenja.
Ova scena iz djetinjstva bila je samo početak mog posebnog odnosa s takvim psima. Tijekom odrastanja, ta se povezanost samo produbila. Kada sam navršila 12 godina, počela sam volontirati u skloništima za životinje, posebno radeći s psima koji su pokazivali agresivnije ponašanje ili su bili teže udomljivi. Ovi psi su često bili zanemareni i nije bilo
lako raditi s njima. Međutim, s vremenom sam otkrila da im mogu pristupiti s posebnim razumijevanjem i strpljenjem, što je dovelo do toga da su se pretvorili iz divljih i zastrašujućih bića u pitome i umiljate pse. Moj trud i posvećenost pomogli su mnogim takvim psima da pronađu novi dom i povjerenje u ljude.
Moj otac je, iako odsutan iz mog života, imao dubok utjecaj na mene kroz svoju vlastitu ljubav prema psima, posebno dobermanima, koje je cijeli svoj život posvetio. Sve više vjerujem da je moja sposobnost za rad s agresivnim psima povezana s njim i njegovim genetskim naslijeđem. Sada, u svojim 21. godini, radim profesionalno sa psima s problematičnim ponašanjem i osjećam se izuzetno ispunjeno i sretnom zbog svog posla.
Moje iskustvo i ljubav prema tim psima, koja je započela još u djetinjstvu, nastavila je rasti i razvijati se u profesionalnoj karijeri koja mi omogućuje da nastavim raditi ono što volim i pomognem životinjama kojima je najpotrebnije.
