“Desilo se iznenada, nakon 8 godina braka…”
“Jučer sam prevarila muža. Glory be! To se dogodilo s jednim kolegom s posla i nakon toga sam se osjećala grozno. Nikada se nisam smatrala takvom osobom, ali desilo se.
Mislila sam da će me grižnja savjesti napustiti, ali nije – naprotiv, sve je bilo još gore. Zbog toga sam odlučila priznati nevjerstvo mužu, ma šta god da se dogodilo. Danas, nakon ručka, skupila sam hrabrost i sve mu ispričala. Njegova reakcija me iznenadila: “Vani je danas prekrasno… Idemo li u šetnju?”
On me je doslovno u trenutku šokirao. Niz emocija me obuzeo – kako je mogao biti tako dobrodušan, a ja sam mu učinila ovo?
Iako mi je oprostio, nikada neću moći oprostiti sebi za tu glupost. Da mogu vratiti vrijeme, sigurno bih to učinila…”
BONUS ISPOVEST :
**Pustolovina u Čarobnoj Šumi**
Jednog sunčanog jutra, u malom selu pokraj šume, živjela je djevojčica po imenu Lila. Imala je plave oči koje su sjajile poput zvijezda i tamnu kosu koja je dodatno isticala njezinu veselu narav. Lila je obožavala prirodu, a najviše od svega voljela je istraživati šumu koja se protezala iza njezine kuće. Priče o Čarobnoj Šumi često su kružile selom; pričalo se da u toj šumi žive čarobni bića i da svaka staza vodi do nečega nevjerojatnog.
Jednog dana, odlučila je da se upusti u avanturu. Spakirala je ruksak s hranom, bocom vode i svojim omiljenim dnevnikom. Ujutro je krenula prema šumi, s osmehom na licu i lepršavim srcem. Dok je hodala, sunce je prolazilo kroz krošnje drveća, bacajući zlatne zrake na tlo. Mirisi cvijeća i svježeg lišća ispunjavali su zrak, a ptice su pjevale svoju radosnu pjesmu.
Nakon nekoliko minuta hodanja, Lila je naišla na stari drveni most koji je vodio preko malog potoka. Bila je uvjerena da je to znak da se približava nečemu posebnome. Prešla je most i ubrzo uočila stazu posutu šarenim kamenčićima. “Moram pratiti ovu stazu!” pomislila je uzbuđeno. Svaki korak vodio ju je dublje u šumu, a staza je postajala sve šarenija i zanimljivija.
Nakon nekog vremena, Lila je stigla do otvorene čistine. Tamo je, na drvetu, sjedio mali zmaj s krilima poput leptira. Njegove boje prelijevale su se u raznim nijansama, poput duge. “Pozdrav, mala djevojčice!” rekao je zmaj, a njegov glas bio je poput toplog povjetarca. Lila je bila fascinirana. “T-ti si stvaran!” uzviknula je.
“Da, ja sam čuvar Čarobne Šume”, odgovorio je zmaj, “A ti si jedina osoba koja je pronašla ovu čistinu.” Lila je bila oduševljena; nikada prije nije srela čarobna bića. Zmaj joj je ispričao kako ova šuma čuva tajne i kako su svi koji je posjete pozvani da postanu njezini prijatelji.
Zmaj joj je ponudio da se pridruži njegovoj igri. Zajedno su letjeli iznad drveća, istraživali skrivene kutke šume i razgovarali s drugim čarobnim bićima. Lila je naučila mnogo o prirodi, prijateljstvu i hrabrosti. Svaki trenutak bio je ispunjen smijehom i radošću.
Kada je sunce počelo zalaziti, Lila je znala da se mora vratiti kući. Zmaj joj je dao mali duh od svjetlosti koji će joj omogućiti da se vraća kad god poželi. “Nikada ne zaboravi čaroliju u svom srcu”, rekao je zmaj dok se opraštao.
Sretna i puna dojmova, Lila se vratila kući. Ova pustolovina u Čarobnoj Šumi bila je za nju samo početak. Znala je da će se ponovno vratiti kako bi istraživala dalje i dijelila svoja iskustva sa svijetom. I tako, svaki put kada bi se osjetila izgubljeno ili tužno, Lila bi se sjetila svojih prijatelja iz šume i njihove čarolije koju je nosila u srcu.
