“Možda sam postupila pogrešno, ali nisam imala drugog izbora. Moj muž je deset godina stariji od mene i prije nego što smo se vjenčali, bio je nesretno oženjen. Iz tog braka ima kćer, koja živi s majkom, ali svakog mjeseca dolazi kod nas na nedjelju dana. Tada se moj muž gotovo ne približava meni, oslanjajući se na izgovor ‘kćerka mi je u sobi pored’.
Iako ima 15 godina, ponaša se kao da je još uvijek mala. Kada je prošle nedjelje došla na ručak, znajući da je razmažena i probirljiva, spremila sam pile u rerni, ali sam nespretno presolila jedan batak. Kada smo sjeli za stol, ona je odmah počela dramiti da je batak preslan i pobjegla u svoju sobu. Iskoristila sam trenutak i tiho zamijenila batake.
Kad je moj muž došao da provjeri, vidio je da batak zapravo nije preslan. Odmah sam reagirala, naglasivši da se ona jednostavno prečesto dramatizira.
Nakon toga je otišao da popriča s njom, čula sam kako joj govori da više ne dolazi ovdje. Osjećam olakšanje jer sada mogu napokon pokušati živjeti normalniji život.”
BONUS ISPOVEST :
U malom selu na rubu šume živjela je djevojčica po imenu Ana. Bila je znatiželjna i vesela, uvijek spremna na nove pustolovine. Njezina najdraža mjesta bila su stara hrastova šuma i rijeka koja je prolazila kroz selo. Svakog proljeća, kada su cvjetovi počeli cvjetati, Ana bi provodila sate istražujući prirodu oko sebe.
Jednog dana, dok je šetala šumom, primijetila je nešto neobično. U sredini šumskog puta stajala je mala, sjajna lopta. Bila je prekrasna, s raznim bojama koje su se mijenjale na suncu. Ana nije mogla odoljeti pokušaju da ju dotakne. Čim ju je dodirnula, lopta je počela sjajiti još jače, a odjednom se ispred nje otvorila staza koja vodi duboko u šumu. Srce joj je zaigralo od uzbuđenja.
Zaintrigirana, odlučila je slijediti stazu. Prolazila je kroz drveće, preskočila nekoliko potoka i ubrzo se našla u čarobnoj čistini. Na sredini čistine stajao je prekrasan dvorac od svjetlucavih kamenčića. Njezine oči su se širom otvorile od iznenađenja. Nikada nije vidjela nešto tako prekrasno. Približila se dvorcu i ugledala zlatna vrata. Osjetila je kako joj srce brže kuca dok ih otvara.
Unutra je našla prekrasan vrt prepun raskošnog cvijeća i drveća, a u središtu vrta nalazio se stari druid po imenu Elenor. Druid je bio odjeven u dugu, plavu haljinu koja je blistala poput zvijezda. “Dobrodošla, Ana,” rekao je s blagim osmijehom. “Znam za tvoju hrabrost i znatiželju. Ova čarolija te izabrala.”
Elenor joj je ispričao kako je svijet postao siv i monoton jer su ljudi zaboravili magiju prirode. Njihova nepažnja dovela je do gubitka čarobnih stvorenja i ljepote. Ana je odlučila pomoći. Uz Elenorovu pomoć, stvorila je zajednicu volontera iz sela kako bi obnovili šumu i učinili je ponovo živom.
S vremenom, šuma je ponovno procvala, čarobna stvorenja su se vratila, a selo je prosperiralo. Ana je naučila koliko je važno brinuti se o prirodi i dijeliti ljepotu s drugima. Njezin duh i entuzijazam inspirirali su sve oko nje, ostavljajući za sobom nasljeđe ljubavi prema prirodi koju će svi čuvati i prenositi generacijama.
Tako je Ana, djevojčica iz malog sela, postala junakinja svoje priče, čarobna čuvarica prirode koja nikada nije prestala sanjati o ljepoti svijeta oko sebe.
