Moja mama je stupila u brak s mojim očuhom pre 14 godina, kada sam imala 10 godina. U početku, dok su se zabavljali, bio je veoma ljubazan prema meni – donosio mi je čokolade i poklone za Novu Godinu, pa čak i novac.
Međutim, kada su se venčali i dobili prvo, pa zatim drugo dete, njegov odnos prema meni je drastično promenjen. Počeo je da me vređa i naziva pogrdnim imenima.
Moja mama je na to reagovala tako što me je uveravala da sam u pubertetu i da sam i sama bezobrazna. Iako je to delimično tačno, nikada mu nisam prva rekla ništa loše; samo sam se branila i tražila da prestane s takvim ponašanjem, ali uzalud. To bi trajalo nekoliko dana, a zatim bi se sve ponovilo.
Na sreću, više ne živim s njim – pre nekoliko godina sam se odselila u svoj stan. Moju mamu, brata i sestru viđam svake nedelje, trudeći se da odem kad njega nema kod kuće.
BONUS ISOPOVEST :
**Naslov: Na rubu otkrića**
U malom selu smještenom na obroncima planine, živjela je djevojka po imenu Marija. Odmalena je bila znatiželjna i puna entuzijazma za istraživanje svijeta oko sebe. Svakog dana izlazila bi iz svoje kuće kako bi istraživala šume, rijeke i livade koje su okruživale njen dom. Njezina strast prema prirodi često ju je vodila do izgubljenih kutaka, gdje je otkrivala skrivene svjetove.
Jednog sunčanog jutra, Marija je odlučila krenuti na dugu šetnju do planinskog jezera. Čula je legende o tom jezeru, koje su prenosile starije generacije. Pričalo se da je u njegovim dubinama skriveno blago, ali i tajne koje čuvaju duhovi prirode. Uzbuđena zbog mogućih otkrića, spakovala je mali ruksak sa užinom, bocom vode i bilježnicom u koju je bilježila svoja otkrića.
Put prema jezeru bio je izazovan. Uske staze su bile obrasle korovom, a grančice su škripale pod težinom njezinih koraka. No, Marija nije odustajala. S svakiim korakom, srce joj je kucalo brže od uzbuđenja.
Konačno, nakon nekoliko sati hoda, stigla je do jezera. Njegove vode su blistale poput svile na suncu, a miris borova ispunjavao je zrak. Marija je sjedila na obali, uživajući u pogledu, a u trenutku njezina mirnog razmišljanja, nešto joj je privuklo pažnju. Na dnu jezera, kroz prozirnu vodu, uočila je sjajni predmet. Bilo je to nešto što je izgledalo kao stari broš.
Zadivljena, Marija se odlučila zaroniti. Kupajući se u hladnoj vodi, dotaknula je dno i s prstima zgrabila broš. Kada ga je izvadila na površinu, shvatila je da se radi o prelijepom komadu nakita, ukrašenom draguljima koji su se prelijevali u sunčevoj svjetlosti. Dok ga je proučavala, iznenada je osjetila lagani povjetarac, koji je donio šumove iz daljine.
Marija je začula tihi glas, koji joj je šapnuo: “Samo onaj tko ima srce čisto kao voda može pronaći blago.” U tom trenutku shvatila je da pravo blago nije samo u nakitu, već i u iskustvima koja je doživjela na svom putu do jezera. U njezinu srcu vladao je osjećaj ispunjenja i sreće.
Vratila se kući s brošem u ruci, ali u mislima joj je ostao važniji lekcija. Realizirala je da svijet skriva čuda, ali prava ljepota života leži u putovanjima, prijateljstvima i trenucima koje dijelimo s drugima. Dok je sunce zalazilo, Marija je shvatila da će njezina budućnost biti ispunjena istraživanjem, stvaranjem novih uspomena i dijeljenjem svojih otkrića s onima koje voli.
Taj dan postao je prekretnica u njezinom životu. Nikada nije zaboravila ljepotu toga jezera, sjajnog broša i, što je najvažnije, vrijednost putovanja koje je dovelo do tog trenutka. Marija je nastavila istraživati svijet oko sebe, neprestano tražeći nova blaga i avanture, shvaćajući da je svaki dan nova prilika za otkriće.
