“Kupili smo stan u zgradi gde živi kolega s kojim se baš i ne slažem. U tom trenutku, taj je stan bio najpovoljnija opcija, pa nisam ni razmišljala o njemu.
Što se često dešavalo je to da, kada parkiram auto, ako ostane prazno parking mesto pored mene, kolega uvek parkira svoj auto tako da ne mogu da otvorim vozačeva vrata.
Više sam puta mu ukazivala na to na poslu, a nekad sam ga i privatno zvala da mu skrenem pažnju da pomeri auto. Nakon toga, pričao je na poslu kako ga uznemiravam i da ga zovem na druženja.
Kada se to ponovo desilo, odlučila sam da pozovem policiju. Kako on tada nije bio u gradu, nije mogao odmah da pomeri auto, pa je intervenisao pauk. Na kraju je platio kaznu i troškove pauka, a od tada me izbegava i uopšte više ne parkira tu, iako ima slobodno mesto. Čini se da sa takvim ljudima treba postupati onako kako zaslužuju – ponekad je potrebno biti još snalažljiviji da bi se oslobodili njihovog tereta.”
***Naslov: Tajna Starog Dvorca***
U malom selu na rubu šume, stajao je stari dvorac prekriven bršljanom. Mještani su ga izbjegavali, pričajući o duhovima koji su šumom lutali noću. Jednog sunčanog dana, radoznali dječak Luka odlučio je istražiti taj dvorac. Iako su mu roditelji govorili da se drži podalje, njegov duh avanture nije mu dao mira.
Kada je stigao do dvorca, vrata su se širom otvorila uz škripu koja je odjekivala tišinom. Unutrašnjost je bila ispunjena prašinom i starim namještajem. Zidovi su bili obješeni slikama ljudi koji su izgledali tužno, kao da skrivaju neku tajnu. Luka se usudio zakoračiti unutra, srce mu je brže kucalo.
Istražujući sobe, naišao je na staru biblioteku. Knjige su bile napunjene prašinom, ali jedna mu se isticala. Naslov “Tajna izgubljenog kraljevstva” privukao mu je pažnju. Otvorivši knjigu, ugledao je kartu koja je vodila do skrivenog blaga. Luka je osjetio uzbuđenje i odlučio slijediti trag.
Osnažen svojom odvažnošću, krenuo je prema mjestu označenom na karti, u duboku šumu. Put je bio trnovit, ali Luka nije odustajao. Nakon nekoliko sati hodanja, stigao je do starog kamena kojeg je knjiga spominjala. Ispod njega našao je drvenu kutiju prekrivenu prahom i paučinom. Sa srcem punim iščekivanja, otvorio ju je.
Unutra se nalazila zlatna medaljica s grbom nekadašnjeg kraljevstva. Luka je shvatio da je pronašao blago, ali ne samo materijalno. Ovaj predmet je donosio ništor posebno – priče i ljepotu zaboravljene prošlosti. Odlučio je ponijeti medaljicu kući, odlučivši podijeliti otkriće s mještanima, nadajući se da će ih inspirirati da ponovno otkriju svoju povijest.
Tajna dvorca više nije bila tajna. Luka je postao junak sela, a dvorac je oživio novim pričama.
