Moja situacija postala je vrlo komplikovana. Imam 44 godine, udata sam, a moj mlađi komšija, koji je od mene stariji više od 20 godina, danima me uznemiravao. Bez obzira na to što sam u braku, njegovi pokušaji da me zavedu nisu stajali. Stalno me je zvao, slao poruke na Facebooku i dolazio do mog stana s raznim izlivenim izgovorima.
Iako sam ga odbijala, njegovo ponašanje postalo je toliko uporno i dosadno da je moj muž počeo da sumnja u mene. Nisam želela da mu pričam o tome, jer nisam mogla da procenim kako bi reagovao, s obzirom na to da se radi o našem komšiluku.
Na kraju sam, pre nekoliko noći, odlučila da se susretnem s njim kako bih mu pokušala objasniti da me ostavi na miru i da nema šanse da dobije ono što želi. Odvezla sam se do njegove vikendice, gde je rekao da će me čekati. Međutim, kada sam stigla, bila sam zatečena jer nije bio sam, već sa nekim nepoznatim drugom.
Ušli smo u vikendicu, i počela sam da im objašnjavam da to što žele nije u redu i da prestanu da me uznemiravaju jer mi prave probleme. Tada su obojica počeli da me pritisnu, ali sam uspela da se otmem i pobegnem.
Sledećeg dana mi se javio i molio me da nikome ne pričam o tome, pa ni policiji. Obećala sam mu da neću nikome reći, ali pod uslovom da me više ne uznemirava.
Smatram da bi bilo loše za oboje da ova situacija ispliva na površinu, te se nadam da nisam pogrešila u odluci i da ću sada moći da se opustim i da budem mirna.
**Naslov: Tajna Starog Doma**
U malom selu, skrivenom duboko u šumama, stajao je stari, napušteni dom. Prijatelji Marko i Ana često su slušali priče o tom mjestu. Naravno, to su bile samo legende, ali su ih uvijek intrigirale. Jednog sunčanog vikenda odlučili su istražiti taj misteriozni dom.
Kada su stigli do kuće, srce im je brže zakucalo. Prolazna vrata bila su napola otvorena, a drveće oko njih šaptalo je svoje tajne. Unutra, miris starih knjiga i prašine ispunjavao je zrak. Zidovi su bili prekriveni paučinom, a namještaj crn od vremena. Unatoč tome, činio se nekako živim, kao da je čuvao uspomene.
Ana je pronašla staru kutiju. Kada su je otvorili, unutra su bile starinske fotografije i pisma. Prva slika prikazivala je obitelj koja je živjela u tom domu. Svi su bili nasmijani, ali njihovi očni pogledi pričali su priču o tugovanju. Pisma su govorila o životnim borbama, ljubavi i gubitku. Marko i Ana shvatili su da je ovo bila obitelj koja je doživjela mnogo, a njihova sudbina bila je ispunjena tugom.
Jedna fotografija, koja je bila izbočena iz ostatka, privukla je njihovu pažnju. Na njoj je bio mladić s prepoznatljivim osmijehom. Ana je osjećala kao da ga poznaje. “Marko, mislim da je ovo netko iz našeg sela,” rekla je. Zapanjeni su počeli istraživati povijest i otkrili da je taj mladić bio njihov djed kojeg nikada nisu upoznali.
Osjećali su se povezano s prošlošću, kao da su otkrili komadić svoje povijesti. U tom trenutku odlučili su obnoviti stari dom kako bi sačuvali uspomene svoje obitelji
