Jučer je bio jedan od najznačajnijih dana u životu moje najbolje prijateljice. Udala se za mog bivšeg dečka, a to je bio događaj koji me ostavio sa mješavinom emocija. Iako sam cijelo vrijeme kroz njihovu vezu nastojala biti podrška, govorila sam im da mi nije smetalo i da je sve u redu, duboko u sebi osjećala sam nešto sasvim drugo. Sada, kada je došao trenutak da se udaju.
Dok su planirali vjenčanje, s prijateljicom sam razgovarala o njihovoj vezi, bez da joj otkrijem svoje stvarne osjećaje. Uvijek sam naglašavala kako podržavam njihovu sreću i da sam sretna zbog njih. Ne, dan vjenčanja bio je drugačiji. Iako sam se trudila izgledati veselo i sretno, unutarnje borbe nisu prestajale. Ipak, kako bi se izborila sa svojim osjećajima, odlučila sam se baciti u zabavu. Plesala sam, smijala se i ludirala se cijelu noć, pokušavajući zaboraviti na sve što se događalo. U toj buci i veselju, činilo se da su moji problemi barem na kratko
Kad je sve završilo i kad su svi otišli kući, osjetila sam da se posljednji tragovi noći polako povlače, ali tako su i moje misli i osjećaji počeli izlaziti na površinu. Ujutro sam primila poruku koja me pogodila kao udarac. Poruka je glas
Ta poruka bila je poput udarca u srce. Bila je to bolna istina koju nisam željela priznati, ali koju nisam mogla ignorirati. Kada mi je prijateljica rekla da se udaje i pitala me da li želim biti kuma, zapravo me pitala da budem dio tog važnog trenutka u njenom životu, unatoč svim mojim osjećajima prema njenom izabraniku. Možda je bilo bolje što sam pristala za kumu; na neki način, bila sam prisiljena skrivati svoje stvarne osjećaje i ponašati se kao da sve ide prema planu. No sada, nakon što su prošli svi svjetlosni trenuci vjenčanja, poruka koju sam primila činila je da se osjetim tako posebno.
“Na njenom mjestu mogla si stajati ti samo da si te noci rekla nije mi svejedno…”
BONUS VIC:
Sjedi Mujo u kafani i pije ko smuk. Negdje u sitne sate kaze mu konobar da je vrijeme da ide kuci. Mujo onako totalno pijan pokusa da ustane ali istog momenta pade na pod. Mujo:
– “Uh, jesam se napio ne mogu ni stajati. Valjda ce mi biti bolje kada izadem na svjez zrak.”
Uz pomoc stolova i stolica on se nekako dovuce do vrata. Udahni duboko i pokusa napraviti korak ali opet pade.
Mujo:
– “Uh, bas sam se nalizo.”
Srecom kuca mu nije daleko pa je nekako uspio da se dovuce do nje i smjesti u krevet. Rano ujutro budi ga Fata.
– “Bogati Mujo jesi li sinoc bio u kafani?”
Mujo:
– “Jesam, kako znas?”
Fata:
– “Pa zvao je konobar, kaze zaboravio si invalidska kolica.”
