Dijana Đoković, majka jednog od najvećih sportista svih vremena, Novaka Đokovića, nesumnjivo zauzima poseban status u svijetu tenisa, ali i šire. Također, fascinantna je priča o njenom porijeklu i drevnim korijenima njene porodice, koja se može pratiti sve do njenog djetinjstva i ranih godina života njene majke Zibe.
Naime, Ziba Đoković, poznata kao Nana, provela je značajan dio svog života u Visokom, gradu smještenom blizu Sarajeva. Njena priča započinje u neobičnom okruženju, gdje je tokom četiri godine živjela u domu pravoslavnog svećenika.
Iako je Ziba prakticirala islam i njegovala svoje vjerske i kulturne običaje, život u svećenikovoj kući bio je ispunjen poštovanjem i tolerancijom. Ona se prisjeća svog boravka: “Ja sam boravila u papinoj rezidenciji. Moje ruho, uključujući maramu i muslimansku odjeću, niko nije branio.” Ovaj period u njenom životu ostavio je dubok trag na njenu ličnost, ali i na vrijednosti koje je kasnije prenosila na svoju djecu, uključujući i Dijanu.
Nana Ziba potiče iz Rogatice, a njen život u inozemstvu, tačnije u Austriji, nije bio jednostavan. Četiri godine provela je pokušavajući se prilagoditi novoj sredini, no uspjela je shvatiti da se u srcu njezinih vjerskih uvjerenja i tradicija nalazi nepromjenjiva snaga. S obzirom na to da se nije osjećala ispunjenom izvan svoje domovine, Ziba je donijela odluku da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, u Visoko, gdje je kupila kuću u naselju Dobrinja.
Život u Visokom bio je prilika za Zibu da ponovo pronađe sebe i svoje korijene. Svakodnevne rituale provodila je s ljubavlju i pažnjom, pripremajući kafu za svoje najdraže, dok su se u kući obavljale molitve.
Ovi topliji trenuci često su bili ispunjeni razgovorima o vjeri, kulturi i međusobnom poštovanju. Nana Ziba se sjeća kako je svećenik bio veoma obazriv prema njenim uvjerenjima. “Otac mi je rekao: ‘Majko, ti se drži svoje tradicije, a ja ću svoje.’” Ova rečenica ilustrira dublji nivo razumijevanja i uvažavanja između različitih vjerskih zajednica.
U kontekstu takve harmonije, svećenik je uvijek tražio način da pruži podršku i poštovanje prema Zibinim običajima. Jedan od zanimljivih trenutaka bio je kada je svećenik, nakon liturgije, sa smiješkom rekao njenom mužu: “Djede, molim te, skuhaj nam kavu jer se Nana moli.”
Ova izjava nije samo simbolizovala prijateljstvo između dvoje ljudi iz različitih vjerskih tradicija, već i duboku međusobnu povezanost koja je prevazišla sve prepreke.
Sve te životne priče, iskustva i mudrosti nastale tokom tih godina oblikovale su ne samo njen karakter, već su utjecale i na generacije koje su došle nakon nje. Ziba Đoković ostavila je neizbrisiv trag u srcima svog djeteta i unuka, prenoseći im vrijednosti poštovanja, ljubavi i otvorenosti prema drugima. Njeno nasljeđe živi kroz Novakovu karijeru, gdje se ne samo kao sportista, nego i kao ličnost, zalaže za jedinstvo, toleranciju i razumijevanje među ljudima različitih kultura i vjerovanja.
