Iako je teško suočiti se s realnošću, ponekad moramo donijeti teške odluke koje će oblikovati naš život. Sjećam se trenutka kada sam mu jasno rekla da biram između sebe i njegovog društva. Njegov odgovor, iako nije bio izravno izražen, bio je jasan: društvo je na prvom mjestu. To je bio trenutak koji mi je otvorio oči, a srce mi se slomilo.
On, koji je jednom plakao kad sam razmišljala o prekidu, koji je toliko puta obećavao da će se promijeniti, sada je opet izabrao iste stare navike. Sjećam se svih tih noći kad su me zvali iz kafića, a on bi otišao bez razmišljanja. Njegovi prijatelji, koji su godinama u istim obrascima, nisu mu pružali potporu da se promijeni. Umjesto toga, poticali su ga da se vrati starim lošim navikama. Kako je moguće da mu je lakše reći da, nego nekom tko ga iskreno voli?
Nisam mu više mogla pružati drugu šansu, jer je svaka nova šansa bila samo još jedan način da se zavaravam. Činilo mi se kao da svaki put kad mu oprostim, zapravo samo produljujem agoniju. On je znao kako me zadržati, kako me uvjeriti da će se promijeniti, ali iznova i iznova se vraćao istim postupcima. I svaki put, kad bi se vratio kući, bio bi pun izgovora i izvinjenja, ali ništa od toga nije imalo težinu. Znao je što treba reći, ali nikada nije bio spreman učiniti ono što je ispravno.
Razumijem da svi mi imamo svoje slabosti, ali ova situacija je postala nepodnošljiva. Njegovi prijatelji, koji se nisu ni trudili da izgrade zdrave odnose, povlačili su ga unazad. Gledajući ih, shvatila sam koliko je važno imati prave ljude oko sebe, ljude koji nas potiču na rast i promjenu, a ne one koji nas vuku na dno. Svi ti trenuci su mi otvorili oči i natjerali me da se zapitam – zaslužujem li ovakvu ljubav? Da li je ovo ono što želim za sebe?
Djevojke, znajte da što duže opraštate, to više trpite. Što više čekate na promjenu, to više gubite sebe. Ove situacije nisu samo testovi našeg strpljenja; one su i testovi našeg samopouzdanja. Moramo se zapitati što stvarno želimo u životu. Da li smo spremne biti u vezi u kojoj se ne osjećamo poštovano i voljeno? Ili želimo partnera koji će nas staviti na prvo mjesto?
Na kraju, shvatila sam da je bolje ostaviti nekoga tko ne cijeni ono što imamo, nego trošiti vrijeme na nekoga tko nikada neće odabrati mene. Njegov put može biti pun kafića i izlazaka, ali moj put ide naprijed, prema nečemu što zaslužujem. Neka mu bude sa srećom, ali ja neću više biti dio te priče. Vrijeme je za novi početak, i sada to znam.
