Zovem se Luka i htio bih podijeliti svoju priču koja mi se dogodila u posljednjih nekoliko mjeseci. Naime, prije nekoliko mjeseci bio sam u vezi s jednom djevojkom, Marijom. Iako je sve na početku izgledalo savršeno, stvarno mi je trebalo vremena da je zavolim. Upoznali smo se u proljeće, provodili mnogo vremena zajedno, išli na izlete i dijelili lijepe trenutke. No, nakon mjesec dana veze, sve se nekako raspalo. Razlog za prekid nije ni važan, ali bilo je teško. U tom periodu, osjećao sam se izgubljeno.
Nakon prekida, odlučio sam da dam sebi malo vremena da prebolim i razmislim o svemu. Iako sam mislio da će mi trebati više vremena da se oporavim, ubrzo sam shvatio da nisam mogao samo sjediti i tugovati. U tom trenutku, bio sam otvoren za nova poznanstva i nova iskustva. Nakon otprilike 20 dana, započeo sam dopisivanje s jednom djevojkom iz škole, Anom. Nikada je prije nisam primijetio, ali nešto u njenom načinu pisanja i humoru privuklo me.
Ubrzo smo se dogovorili da se vidimo. Na treći dan našeg dopisivanja, izašli smo na kavu. Bio sam nervozan, ali čim smo se sreli, sve je nestalo. Razgovor je tekao lako, smijali smo se, i osjećao sam se opušteno kao nikad prije. Proveli smo divno poslijepodne i shvatio sam da se prema Ani osjećam mnogo jače nego što sam očekivao. Čak i za tako kratko vrijeme, zavolio sam je.
Ipak, u svemu tome, moja bivša Marija ponovno se pojavila u mom životu. Čini se da joj je žao zbog prekida i često me kontaktira. Pokušava me uvjeriti da se opet vidimo i da možda možemo dati našoj vezi još jednu priliku. I tu nastaje moj problem. Dok s Anom osjećam nešto posebno, Marija mi je i dalje važna, jer sam je volio i bilo mi je jako stalo do nje.
Ne želim povrijediti nijednu od njih. S Anom imam taj nevjerojatan osjećaj sreće i lakoće, dok s Marijom osjećam nostalgiju i neodlučnost. Čini mi se da sam sada na raskrižju, gdje moram donijeti tešku odluku. Razmišljam o tome kako bi bilo fer prema obema. S jedne strane, Anina energija i uzbuđenje me ispunjavaju, a s druge strane, Marijina prisutnost me podsjeća na sve lijepe trenutke koje smo dijelili.
U ovoj situaciji osjećam se izgubljeno. Želim biti iskren prema sebi i prema njima, ali nisam siguran kako to izvesti. Mislio sam da će mi vrijeme pomoći, ali samo je dodatno zakompliciralo stvari. Razmišljam kako da pronađem najbolji način da se suočim s ovim, jer ni jedna od njih ne zaslužuje biti povrijeđena.
Što učiniti? Kako donijeti ispravnu odluku bez da izgubim nekoga tko mi puno znači? U ovoj borbi između prošlosti i sadašnjosti, pokušavam pronaći odgovore, ali svaki put kada se pomaknem naprijed, vraćam se na isto mjesto. Možda ću morati jednostavno slušati svoje srce, ali i to je teže nego što izgleda.
