Djevojka mi je poslala poruku s pitanjem može li da dođe živjeti kod mene, jer se suočila s nekim finansijskim poteškoćama, a prethodno je stanovala u iznajmljenom stanu.
Zbog svih obaveza, nisam imao vremena da joj pišem, pa sam odmah otišao po nju.
Kada mi je otvorila vrata, bila je u suzama, mislila je da se neću odlučiti na taj korak. Samo sam je čvrsto zagrlio, a ona ni ne sluti koliko je meni stalo do nje.
BONUS ISPOVEST :
Naslov: Pobjeda u tišini
U malom selu smještenom na obroncima brda, živjela je jedna mlada djevojka po imenu Ana. Bila je poznata po svojim zlatnim uvojcima i osmijehu koji je mogao rastopiti i najhladnije srce. Ana je odrasla u skromnoj obitelji, a njezini roditelji radili su na polju kako bi prehranili svoju djecu. Iako su imali malo, njihova ljubav i zajedništvo bili su jači od svega.
Ana je sanjala o velikim stvarima. Iako su njezini sugrađani često govorili da su im snovi besmisleni, ona se nije predavala. Imala je jednu posebnu strast – ples. Svaku večer bi, kada bi se sunce spuštalo iza brda, izlazila u vrt i plesala. Ponekad bi pljeskala rukama, naizgled razgovarajući s vjetrom, a ponekad bi se jednostavno vrtila dok su joj haljine lepršale poput leptira.
Jednog dana, u selu se čula vijest da će se održati godišnji festival. Tijekom festivala bit će održan natječaj za najbolju plesačicu. Svi su se pripremali za taj događaj, a Ana je odlučila da će se prijaviti. Unatoč sumnji drugih, uvjerila se da njezina ljubav prema plesu može nadmašiti sve prepreke.
Tjednima je marljivo vježbala, usavršavajući svaki pokret. Iako se susrela s mnogim izazovima, nije se predavala. Uvijek je pronalazila inspiraciju u prirodi koja ju je okruživala, a svaki novi korak bio je sve bliži ostvarenju njezina sna. Tijekom tih dana, Ana je naučila mnogo o strasti, strpljenju i snazi volje.
Konačno je došao dan festivala. Selo je bilo ispunjeno veseljem, smijehom i melodijama koje su dolazile iz svih kutova. Kada je Ana stala na pozornicu, srce joj je ubrzano kucalo. Prvi puta se osjećala tako izloženo, ali znala je da je to njezina prilika. Kada je glazba počela, zaboravila je na sve brige i jednostavno se predala plesu.
Svjetla su sjajila, a gledatelji su bili fascinirani njezinim pokretima. Ana je plesala kao da je cijeli svijet nestao. U tom trenutku nije bilo sumnje, straha, niti kritike. Samo je ona i njezina ljubav prema plesu postojala. Kada je završila, cijela publika je ustala i zapljeskala. Bio je to trenutak koji će pamtiti zauvijek.
Nakon nastupa, žiri je odlučio – Ana je osvojila natječaj! Svi su je slavili, a njezin san postao je stvarnost. No, nije to bila samo pobjeda. Bilo je to priznanje njezinog truda, upornosti i, najvažnije, ljubavi prema onome što radi.
Ana je nastavila plesati i inspirirati druge, pokazujući im da snovi nisu besmisleni, nego su put prema ostvarenju vlastitih želja. Njezina priča postala je legenda u selu, a ona je ostala simbol nade i snage. U tišini svojih misli, Ana je znala da su pobjede ponekad najljepše kada se postignu uz ljubav i predanost.
