Jučer smo se kretali ulicom, moja žena, kćerka i ja, kada je iznenada neki mladić počeo da viče na trudnu ženu iza nas. Odmah sam htio da reagujem i prekinem tu situaciju, no moja supruga me zadržala za ruku i rekla: “Stani, to nije naš problem.” Vratio sam se i s distance posmatrao kako se raspravljaju na udaljenosti od nas dva metra.

U tom trenutku, mladić je prišao još bliže, gurnuo trudnu ženu i ona je pala, a zatim joj je opalio šamar i počeo se smijati. Tada nisam mogao više da izdržim; potrčao sam prema njemu i započeo da ga udaram svime što sam mogao. U tom trenutku, osjetio sam kako me neko hvata da odvuče tog momka daleko od mene, što je on iskoristio da pobjegne.

 

 

Brzo sam se oslobodio svoje uloge “skakača” i krenuo da ga sustižem. Oborio sam ga na pločnik, a on je počeo da viče: “OVO JE SKRIVENA KAMERA!” Okrenuo sam se i ugledao ženu koja trči, kamermane i trudnicu koja je skinula umetak za stomak.

Momak je završio s dva izbijena zuba, a “skakaču” je polomljeno rebro. Ispostavilo se da su radili dokumentarni film o nasilju nad ženama i o podršci koju pružaju drugi. Rezultati su poražavajući — u 14 gradova gde su izvodili performans, jedino sam ja ovako reagovao. Eto, sudbina je htela da i ja završim u filmu koji će se prikazivati u Španiji.

BONUS ISPOVEST :

Jednom davno, u malom selu okruženom gustim šumama, živjela je djevojka po imenu Mila. Bila je poznata po svom velikom srcu i ljubavi prema prirodi. Svako jutro, Mila bi odlazila u šumu brati cvijeće i skupljati plodove. Šuma je bila njeno omiljeno mjesto, a svako stablo, cvijet i životinja bili su joj prijatelji.

Jednog dana dok je istraživala dublje u šumu nego ikada prije, Mila je naišla na čudnu, sjajnu stazu koja je vodila do skrovitog mjesta. Na kraju staze nalazila se mala, stara kućica koju nikada prije nije vidjela. Znatiželjna, odlučila je istražiti. Kada je otvorila vrata, unutra je zatekla malu vješticu koja je sjedila za stolom i čitala stari grimoar.

„Dobrodošla, Mila!“ rekla je vještica s osmijehom. „Čekala sam te.“ Mila je bila iznenađena, ali i fascinirana. Vještica joj je objasnila da je šuma pogođena sušom i da bi, ako se to ne promijeni, svi njeni prijatelji mogli umrijeti. Samo jedna mala kap zlatnog nektara iz cvijeta koji raste na vrhu najviše planine mogla bi spasiti šumu.

Mila je odlučila pomoći. Bez oklijevanja, krenula je na put do planine. Put je bio težak, ali njezina hrabrost i ljubav prema prirodi davali su joj snagu. Nakon niza avantura i prepreka, konačno je stigla do cvijeta. Njegova ljepota osvijetlila je cijeli krajolik.

Uzmila je zlatni nektar i požurila se natrag šumi. Kada je vještica dodala nektar u zemlju, šuma je oživjela, a cvijeće je procvjetalo. Mila je shvatila koliko je snažna njena ljubav prema prirodi i kako svaka, pa čak i mala djela, mogu imati ogroman utjecaj. S osmijehom se vratila kući, ponosna na svoje djelo. Šuma je bila spašena, a Mila je postala junakinja sela.

Oglasi - Advertisement

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here