Živjela sam u Švicarskoj s porodicom, a moja mlađa sestra, tada samo 14-godišnjakinja, iznenada je ostala trudna. Sve smo to krili zbog straha od posljedica koje bi mogle uslijediti – pogotovo s obzirom na našu situaciju s papirima. Mama i tata su bili u panici; strahovali su da bismo mogli biti protjerani iz zemlje. Kako su saznali za njenu trudnoću, odlučili su da se vratimo u Bosnu. Nismo imali drugog izbora, a ja, kao starija sestra, osjećala sam potrebu da ih podržim.
Bili smo smješteni u iznajmljenoj kući na planini, daleko od svakodnevnih briga. Proveli smo tamo tri mjeseca, samo nas tri – mama, sestra i ja. U tom izoliranom ambijentu, sestra je rodila svoje dijete. Kada je beba došla na svijet, osjećaji su bili pomiješani. Mama je odlučila da dijete prijavi na mene kao majku, tvrdeći da smo se porodile kod kuće i da nismo imale uvjete da idemo u bolnicu. U Bosni, sve je prošlo bez problema, kao da je to bila najnormalnija stvar na svijetu.
Vratili smo se u Švicarsku, a ja sam se našla u ulozi samohrane majke. Nikada nisam mislila da ću se naći u toj situaciji, ali ubrzo sam shvatila da je to mogla biti najbolja odluka za sve nas. Kao mlada majka, odmah sam dobila razne socijalne pomoći koje su mi olakšale život. U tom trenutku, osjetila sam da mi je “moj” sin donio više nego što sam ikada mogla zamisliti. Bilo je to čudno iskustvo – postati majka u tako mladim godinama, ali na neki način, osjećala sam se ispunjeno.
U početku, bila sam zbunjena i nesigurna. Razmišljala sam o tome kako će me društvo gledati, o stigmi koja dolazi s takvim situacijama, ali s vremenom sam se oslobodila tih briga. Shvatila sam da su moji roditelji znali šta rade. Njihova odluka da registriraju dijete na mene nije bila samo bezbrižnost; to je bila strategija za naš opstanak.
Danas, kao 27-godišnjakinja, gledam unazad i shvaćam koliko sam zahvalna na svemu što se desilo. Pomoć koju sam dobila u Švicarskoj pomogla mi je da stvorim bolju budućnost za sebe i mog sina. Zaposlila sam se i nastavila školu, a život nam se postepeno stabilizovao. Biti samohrana majka nije lak zadatak, ali naučila sam mnogo o snazi, otpornosti i ljubavi.
Svaki dan proveden s mojim sinom bio je dragocjen. On me naučio više o životu nego što bih ikada mogla zamisliti. Danas sam ponosna na to što sam njegova majka, a cijela situacija me naučila da nikada ne gubim nadu i da se borim za ono što volim. Na kraju, iako je put bio težak, svi ti izazovi učinili su me jačom i mudrijom.
