Babica sam i prije neki dan sam porodila ljubavnicu mog muza.
No, taj trenutak je bio obavijen tamom koja je težila da me proguta. Bivša djevojka mog nekadašnjeg partnera, s kojim sam provela pet godina, rodila je dijete. I to njegovo dijete. To dijete koje smo mi planirali, smišljali imena i sanjali o njemu. A sada, sve to ima s njom – s njom koju je varao, koju je izabrao nakon što me ostavio.
Sve je počelo prije nekoliko godina. Bili smo sretni, činilo se da je naš odnos čvrst. Sanjali smo o zajedničkom životu, o porodici, o svemu onome što ljubav može donijeti. Planirali smo kako ćemo odgajati našu djecu, razgovarali o njihovim imenima, o tome kakvi će biti. U našim snovima, sve je izgledalo savršeno. Nikada nisam pomislila da će sve to biti odjednom oduzeto.
Kada je saznala da je trudna, bila sam u šoku. Ova djevojka, koja je znala da je on bio sa mnom, koja je odabrala biti s njim uprkos svemu, sada nosi njegovu bebu. Osjećala sam kako se u meni budi ogroman bes, ali i tuga. Njihovoj sreći svjedočila sam izdaleka, dok sam se pokušavala nositi s vlastitim osjećajima. On je stajao ispred bolnice, sretniji nego ikad, čekajući da primi svoje dijete u naručje. A ja? Ja sam se osjećala izgubljeno.
Gledajući ih, sjećala sam se svih onih trenutaka kada smo zajedno razgovarali o porodici. Kako sam planirala svaki detalj, vjerujući da ćemo jednog dana zajedno doživjeti taj trenutak. A sada, svjedočila sam nečemu što je izgledalo kao noćna mora. Grozan osjećaj gubitka se uselio u mene. Kako je moguće da je sve to završilo ovako?
Osjećala sam se izdano, ne samo od njega, već i od nje. Ona je znala da je on s nekim, a svejedno je izabrala biti s njim. Mislila sam da su žene solidarnije, da se razumiju. Umjesto toga, sada smo dvije žene koje su povezane na najgori mogući način – kroz izdaju.
Danima sam razmišljala o svemu. O tome kako je lako zaboraviti na zajedničke snove, kako se lako može izabrati put koji vodi do bola drugih. Sjećala sam se svojih planova, kako smo zamišljali sretnu budućnost, a sada sam se osjećala kao stranac u vlastitom životu. Naša ljubav je postala samo sjećanje, dok je ona živjela moj san.
Moje srce je bilo slomljeno, a svaki put kada pomislim na njega, osjećam valove tuge i bijesa. Teško je prihvatiti da je on izabrao nju, da su oni sada obitelj, dok sam ja ostavljena s bolom i gubitkom. I dalje se nadam da ću pronaći put do ozdravljenja, ali taj osjećaj izdaje će me pratiti još dugo. U toj sjeni, pokušavam pronaći snagu da nastavim dalje, da se izgradim iznova. Jer život ide dalje, iako ponekad izgleda kao da sam izgubila sve.
