VIC: Kad Fata dode u spa na odmor
Dosla Fata u toplice i na vecernjem kupanju upoznala nove jaranice, pa poslije sjele na kavu i ona uzdahne:
– Eh, da m’ nije snajke, ne b’ ja sad ‘vako uzivala….
Jedna je upita:
– Sto, snajka plat’la?
Fata odmahne glavom i kaze:
– Gurnula me niz stepen’ce, bona!
BONUS ISPOVIJEST:
U malom, mirnom selu smještenom među zelenim brdima i rijekom koja nježno šumi, živjela je žena po imenu Ana. Ana je bila poznata po svojoj srdačnosti i uvijek nasmijanom licu, unatoč teškim okolnostima u kojima se našla. Nije bilo lako, ali ona je bila odlučna i hrabra.
Ana je prije nekoliko godina imala savršen život. Njezin muž, Marko, bio je ljubazan i marljiv čovjek, a njih dvoje su zajedno sanjali o velikoj obitelji. Rodili su dvoje djece, Lanu i Ivana, koji su svijetlili njihov svijet. Međutim, jednog dana, Marko je iznenada otišao, ostavivši Anu s dvojicom mališana i ogromnim teretom na ramenima.
Bez Marka, život je postao izuzetno težak. Ana je morala pronaći način kako da se brine o djeci i istovremeno zaradi za život. Nije imala mnogo izbora, pa je prihvatila posao u lokalnoj trgovini. Radno vrijeme bilo je dugo, ali Ana je radila sa strašću, znajući da je svaka kap znoja i svaki trud usmjeren u stvaranje boljeg života za svoju djecu.
Ujutro, dok su još bili u krevetu, Ana bi spremila doručak za Lanu i Ivana, a zatim bi ih odvela u vrtić. Nije bilo lako, ali svaki trenutak provedem s njima bio je dragocjen. Kada bi se vratila iz posla, uvijek bi se trudila provesti vrijeme s djecom, igrajući se s njima, pričajući im priče i pomažući im s domaćim zadacima.
Ana je bila izvrsna u tome što je mogla pretvoriti obične trenutke u posebne uspomene. Zajedno su pravili kolače, sadili cvijeće u vrtu i pravili kućice za ptice. Svaki mali uspjeh, poput prvih koraka Ivana ili Laninih prvih riječi, bio je povod za slavlje. Bez obzira na teškoće, Ana je uvijek pronalazila snagu u ljubavi koju je osjećala prema svojoj djeci.
S vremenom, društvo je počelo prepoznavati Aninu upornost i hrabrost. Komšije su često dolazile u posjet, nudeći pomoć kada je to bilo potrebno. Neki su joj donijeli hranu, drugi su čuvali djecu dok je Ana radila. Ta zajednica podrške bila je od velike pomoći, i Ana je bila duboko zahvalna.
Godine su prolazile, a Lana i Ivan su rasli. Postali su odgovorni i vrijedni mladi ljudi. Ana je bila ponosna na njih i osjećala je kako njezina borba nije bila uzaludna. Njihova sreća i uspjeh bili su nagrada za sve njene napore.
Kada su odrasli i otišli svojim putem, Ana je osjećala mješavinu tuge i ponosa. Iako su njeni mališani sada imali svoje živote, oni su se često vraćali kući, dijeleći sretne trenutke sa svojom majkom. Ana je shvatila da je i dalje njihova oaza i da su svi oni, unatoč izazovima koje su prošli, postali jači i povezani ljubavlju.
Ana je provela ostatak svog života u mirnom domu, okružena uspomenama na život pun borbe, ljubavi i snage. Znala je da je, unatoč svemu što je prošla, uspjela stvoriti toplinu i sreću za svoju obitelj. Iako je Marko otišao, ona je svojim primjerom pokazala što znači biti hrabar i ljubazan, ostavljajući iza sebe priču koja će nadahnjivati sve koji je upoznaju.
