“Prije 26 godina izgubio sam sina u tragičnoj saobraćajnoj nesreći. Njegova supruga, koja je bila trudna u četvrtom mjesecu, ostala je sa svim našim uspomenama i ljubavlju koja se nije ugasila.
Svaki vikend posjećivao sam unuka, a barem jednom mjesečno provodili bismo vrijeme zajedno s mojim starijim sinom i porodicom na ručku kod njih. Njena posvećenost unuku bila je nevjerojatna, a ona mu je pružila svu ljubav i pažnju koju je mogla.
Nikada nije potražila nekog drugog, iako smo joj govorili da je sasvim u redu pronaći novu sreću. Uvijek je insistirala da nema nikoga osim moga sina; on je bio i ostao njen jedini. Često izgovara da ga još uvijek čeka da se vrati s onog zlosretnog puta.
Unuku nikad ništa nije nedostajalo — osiguravala mu je sve što mu je bilo potrebno. Prije nekoliko mjeseci, mali je diplomirao, a sada se sprema i za brak. Riječi ne mogu opisati koliko sam ponosan na nju, jer je sve to izdržala i uspjela sama. Dao bih sve da moj sin može vidjeti kako je uspješno odgajala svoje dijete i da zajedno uživaju u ljepotama života.”
BONUS ISPOVEST :
**Naslov: Putovanje prema snovima**
Bio je to topao ljetni dan kada sam prvi put kročio u grad koji me uvijek fascinirao. Osjećaj uzbuđenja bio je nemjerljiv; to je bio trenutak koji sam dugo sanjao. Grad je bio prepun života, šarenih ulica, ljudi raznih kultura i mitsnih zgrada koje su pričale priče o prošlim vremenima.
Prolazeći ulicama, divio sam se arhitekturi – svaki kutak bio je kao slika koja je oživjela. Slušao sam zvukove ulice, smijeh djece, glasove prolaznika, ali i šum koji dolazi iz kafića i restorana. Svi su se čini činili kao dio velike simfonije koja je odražavala duh grada.
Odlučio sam posjetiti lokalnu tržnicu koja se smjestila u srcu grada. Tržnica je bila mjesto gdje su se susretale razne arome, boje i okusi. Svaki štand bio je pun svježeg voća i povrća, začina i domaćih delicija. Razgovarao sam s prodavačima, slušajući njihove priče i razgovarajući o kulturi koju su nosili sa sobom. Osjećao sam se kao dio zajednice i shvatio koliko je važno povezivanje s ljudima i njihovim pričama.
Nakon tržnice, odlučio sam istražiti umjetničku scenu grada. Posjetio sam nekoliko galerija, gdje su izložene slike lokalnih umjetnika. Njihova djela odražavala su emocije, borbe i ljepotu života. Jedna slika me posebno privukla – prikazivala je mirisni zalazak sunca nad morem, a boje su bile tako žive da sam mogao gotovo osjetiti vjetar na licu. Umjetnost je imala moć zbližiti ljude, čak i kada su dolazili iz različitih sredina.
Kako je sunce zalazilo, odlučio sam otići na obalu. Sjeo sam na kamenje i promatrao more. Valovi su se razbijali o obalu, stvarajući melodiju koja je umirivala moj um. Osjećao sam se zahvalno što sam mogao biti dio ovog prekrasnog trenutka. Razmišljao sam o svojim snovima i ciljevima, o svemu onome što želim postići u životu. Bio sam svjestan da su putovanja poput ovog ono što me pokreće, što me ispunjava.
Osjećajući da je ovo putovanje samo početak, obećao sam si da ću nastaviti istraživati svijet, učiti iz svake nove priče i povezivati se s ljudima. Znao sam da su snovi dostižni, samo ako se usudimo sanjati i slijediti svoje strasti. Taj dan u gradu postao je prekretnica u mom životu – dan kada sam naučio cijeniti ljepotu trenutaka i važnost putovanja.
