Razvela sam se, vratila kući s djetetom i nakon godinu i pol upoznala divnog čovjeka (32 godine, kao i ja), koji je također razveden nakon dugotrajne veze i nema djece.
Moje i njegovo upoznavanje dogodilo se tri mjeseca nakon što je on prekinuo tu vezu. U prvih šest mjeseci pružala sam mu podršku jer sam prolazila kroz slične situacije i razumjela sam sve kroz što je prolazio.
Nakon otprilike pola godine, rekao mi je da mu smeta što trebamo razgovarati o odgoju mog djeteta. Izrazio je strah da možda jednog dana neće moći razdvajati naše buduće dijete od mog djeteta iz prvog braka. Iako ne smeta samo ta činjenica što dijete nije njegovo, osjeća zabrinutost da bi se stvari mogle zakomplicirati ako dođe do situacije u kojoj bi trebali razdvajati djecu, a da to ne bi bilo dobro za ni jedno dijete.
Nakon nekoliko dana razgovarali smo i odlučili da damo još jednu šansu vezi. Ipak, sada osjećam strah i nesigurnost. Ima li ovdje ljudi koji su se suočili s sličnim problemima i uspjeli ih prevazići?
**Naslov: Tajna Starog Duga**
U malom selu podno brda živjela je djevojčica po imenu Mia. Njezina znatiželja bila je nezadovoljena, a srcem je vladala potreba za avanturom. Mještani su joj često pričali o starom duga, skrivenom u šumi koja je okruživala selo. Priče su govorile o čarobnom izvoru koji ispunjava želje, ali također i o opasnostima koje vrebaju od onih koji ga pokušaju pronaći.
Jednog sunčanog jutra, Mia je odlučila da je vrijeme da istraži šumu. Uzela je svoj ružičasti ruksak, napunila ga voćem i malim lampionom, te se uputila prema rubu šume. Kako je zalazila dublje, svjetlost se smanjivala, a zvukovi prirode postajali su sve tihi. Uskoro je naišla na stari, obrašćen put koji je vodio prema srcu šume. Osjetila je uzbuđenje, ali i laganu dozu straha.
Nakon što je hodala neko vrijeme, ugledala je sjaj na horizontu. Približila se i shvatila da je to čarobni izvor o kojem su pričali. Voda je blistala poput dijamanata, a miris cvijeća ispunjavao je zrak. Mia je bila očarana, ali se sjetila savjeta starijih – vodila se potrebom za pažnjom i razumom.
Kada je Mija došla do izvora, sjela je na kamen i odlučila razmisliti. “Što bih mogla poželjeti?” pitala je sebe. Zaželjela je sreću za sve u selu, ali odjednom se iz vode počela izlijevati svjetlost. Izvor se pobunio i pokazao svoju moć. Mija je shvatila da se nije trebala igrati s nečim tako snažnim.
U tom trenutku, iza nje se pojavila starica. “Pametna si, djevojčice,” rekla je s osmijehom. “Izvor ispunjava želje, ali snaga dolazi s odgovornošću.” Starica je bila čuvarica šume, a Mija joj je ispričala svoj san o pomoći svojoj zajednici.
Zajedno su se vratile do sela, gdje su Mija i starica zajedno s mještanima organizirali proslavu. Umjesto da koristi izvor za vlastite želje, Mia je iskoristila svoju hrabrost i mudrost da inspireira druge. Na kraju dana, Mija se osjećala sretnom, ne zbog svojih želja, već zbog zajedništva koje su stvorili. Tajna starog duga nije bila samo u izvoru, nego i u snazi zajednice i ljubavi koju su dijelili.
Nakon te avanture, Mia je shvatila da prava čarolija dolazi iz srca, a ne iz magičnih izvora. I tako je, uz osmijeh na licu, gledala prema brdima, znajući da će svaki dan donijeti nove avanture.
