Živim sa mamom i oboje se suočavamo s velikim životnim teškoćama. Tata nam je nepoznat i nikada nije bio prisutan u našem životu. Mama, iako je diplomirala geografiju i sanjala o tome da bude nastavnik, nije imala priliku da započne karijeru u obrazovanju. Nažalost, njeni pokušaji da pronađe posao u školi nisu uspešni zbog nedostatka poznanstava i preporuka, što je dovelo do toga da nikada nije dobila priliku da predaje, iako je imala sve kvalifikacije.

 

 

 

 

Zbog teške finansijske situacije u kojoj smo se našle, mama je bila primorana da se zaposli u pekari. Plata koju je zarađivala bila je veoma niska i samo je jedva pokrivala osnovne troškove života. Da bismo preživeli, mama je razvila praksu da pažljivo prikuplja ostatke hrane koju gosti nisu pojeli, kao i neprodate proizvode koje je pekara bacala. Iako je u početku bilo veoma teško za mene da se naviknem na ovaj način uštede, s vremenom sam shvatila koliko nam je ta hrana važna.

Jednog dana, mama je imala posetu od komšinice koja je došla kod nas na kafu. Kada je videla koliko raznovrsne hrane imamo na stolu, komšinica je znala da smo u teškoj situaciji i upitala je odakle nam sva ta hrana. Mama je, sramivši se, objasnila da je to hrana koja ostaje nakon prodaje i da je gazda pekare daje radnicima. Komšinica je tada pohvalila praksu pekare i zamolila da joj se povremeno daje i nešto hrane za njenog psa i mačke.

Nekoliko dana nakon što je komšinica posetila našu kuću, odlučila je da svrate u pekaru tokom maminih smena. Tamo je, pred gazdom i mamom, pohvalila praksu pekare i iznela svoju molbu da se i njoj povremeno daje hrana. Gazda pekare je bio iznenađen i, želeći da razjasni situaciju, zamolio je mamu da objasni sve detalje. U trenutku kada je mama shvatila da je situacija postala ozbiljna, bila je preplavljena sramom i izjavila da je sakupljala ostatke hrane, što je, na neki način, izgledalo kao da je krala.

Zbog tog nespretno izgovorenog objašnjenja, mama je odmah dobila otkaz. Osećala je veliku tugu i stres zbog gubitka posla, što je dodatno pogoršalo našu tešku situaciju. Ali, nakon nekoliko dana, gazda pekare je odlučio da je kontaktira i pozove je da se vrati na posao. On je, nakon što je pregledao video snimke iz pekare, uvideo da mama nije krala hranu, već samo sakupljala ostatke koji su inače bili bačeni. Gazda je bio duboko pogođen našom situacijom i želeo je da nam pomogne.

 

 

 

 

Kada je saznao sve detalje, odlučio je da mami ponudi rešenje koje bi nam pomoglo. Predložio je da na kraju svake smene može da uzme sve što želi od hrane koja ostane, bez potrebe da više sakuplja ostatke, jer to nije higijenski. Mama je bila iznenađena i duboko zahvalna na ovoj velikodušnoj ponudi. Ova situacija nam je donela veliko olakšanje i nadu, jer smo konačno mogli da se oslonimo na pomoć nekoga ko nam je pružio ruku pomoći u teškim trenucima.

Ova priča o sažaljivosti i velikodušnosti pokazuje koliko su mali činovi dobrote i razumevanja značajni. Gazdina odluka da pomogne i pruži nam ovu podršku promenila je našu situaciju na bolje i pružila nam priliku da se osećamo manje opterećeni brigama o svakodnevnim potrebama. Iako su naši problemi još uvek prisutni, znamo da nismo sami i da uvek možemo računati na ljude sa velikim srcem koji su spremni da pruže pomoć onima kojima je najpotrebnija.

Oglasi - Advertisement

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here