Kada sam imala samo pet godina, izgubila sam djeda. Taj gubitak je bio jedan od najsnažnijih trenutaka u mom djetinjstvu, a zajedno s njim izgubila sam i sigurnost kojoj sam se mogla nadati.
Od tada, ja i moja mama živimo same, a naš život je često skroman i pun izazova. Iako nas je život naučio da budemo samostalne, ponekad se osjećam preopterećeno. Kako bismo preživjele, preuzele smo sve obaveze koje su oslonjene na “muške” poslove u kući, a ja se trudim svakodnevno sudjelovati u svemu.
Od krečenja zidova do molovanja, popravke crknutih dijelova i košnje trave, obavljam sve te zadatke uz ostale kućanske poslove i studiranje. Smatram da je važno da moj dom bude čist i ugodan, pa se često nalazim u situacijama gdje preuzimam odgovornost za naš prostor.
Danas, dok smo s mamom čistile i krečile jednu od prostorija, obukla sam staru odjeću koja je bila prekrivena bijelim krečom. Krenula sam prema kontejneru da bacim smeće, kada su mi prišla trojica mladića.
S uvredom i podsmijehom, počeli su uperivati prste u mene i smijali se, gotovo se valjajući od smijeha. Bio je to trenutak koji me stvarno pogodio.
Oni nisu ni slutili šta se krije iza mog “smiješnog” izgleda. Da, možda sam izgledala čudno ili neuredno, ali nisam razumjela zašto je moja situacija bila predmet njihove zabave. Možda misle da je smiješno što sam primorana da radim sve ove poslove da bismo mi, kao majka i kćer, osigurale prihvatljiv život.
Da li je zaista smiješno što ne možemo priuštiti majstora ili što se trudimo kako bismo imale normalan i čist dom? Mislila sam da je to stvar ponosa i odlučnosti, a ne nečega zbog čega bih se trebala osjećati jadno.
Sjetila sam se koliko sam ponosna na sve što radimo, koliko truda ulažem da bismo imale ono što drugi možda uzimaju zdravo za gotovo.
Možda ja nisam ona koja se smije, ali sam sigurna da ja predstavljam snagu i otpornost. U svijetu punom nepravde, odlučila sam se boriti protiv stereotipa i predrasuda, jer ono što nas čini smješnima nije naš trud, već njihova nemoć da vide ljepotu i hrabrost u svakodnevnim izazovima.
U tom trenutku, dok su se oni smijali, ja sam samo pomislila: “Hvala vam što ste mi pokazali kolika je razlika između onih koji znaju cijeniti trud i onih koji ga ne razumiju.”
