Magdalena Simić, žena koja je doživjela velike životne promjene nakon što se njen muž vratio iz inozemstva bez uspjeha u pronalaženju posla, odlučila se na drastičan korak kako bi osigurala stabilnost za svoju obitelj. Naime, nakon što su oboje ostali bez izvora prihoda, našli su se u situaciji gdje su bili prisiljeni živjeti od svekrove penzije, koja je iznosila 800 eura mjesečno. Ova penzija postala je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj, ali i kamen spoticanja u njihovim životima.
Kada se njen muž vratio kući, a poslovi koje je tražio nisu donijeli plodove, Magdalena je shvatila da će budućnost njihove obitelji biti neizvjesna. Bez posla, bez primanja, ali s ogromnom odgovornošću za svoju obitelj, počela je razmišljati o mogućnostima koje su im bile na raspolaganju. Iako su mnogi u njihovoj situaciji možda vidjeli malo izlaza, Magdalena je odlučila preuzeti stvari u svoje ruke i napraviti korak koji je, za mnoge, bio kontroverzan.
Magdalena se odlučila za ponovno udaju, ali ovaj put za svog svekra, koji je imao 72 godine. Glavni motiv za ovu odluku bila je želja da naslijedi svekrovu penziju nakon njegove smrti. Za nju i njenog muža, to je bio jedini način da osiguraju stabilnost u svojoj kući, unatoč tome što su bili svjesni reakcija koje bi njihova zajednica mogla imati.
Kako bi opravdala ovu odluku, Magdalena je naglasila da je njihova situacija bila teška i da nisu imali drugih opcija. Istaknula je da između nje i svekra nije bilo nikakvih promjena u odnosima, te da i dalje dijeli bračni krevet sa svojim mužem. Ipak, unatoč njihovim naporima da predstave ovu situaciju kao racionalnu i praktičnu odluku, priče i glasine počele su kružiti po selu.
Ljudi u selu nisu mogli preći preko činjenice da se Magdalena odlučila udati za svog svekra, unatoč njezinim tvrdnjama da to nije promijenilo dinamiku unutar obitelji. Činjenica da su njih dvoje sada zakonski vezani brakom postala je tema razgovora, a mnogi su osuđivali njihovu odluku. Neki su smatrali da je takav čin neprikladan, dok su drugi gledali na situaciju kao na očajnički potez kako bi se izbjegla financijska propast.
Magdalena je, međutim, ostala pri svojoj odluci, tvrdeći da su ona i njezin muž učinili ono što su morali kako bi preživjeli. Smatrala je da je penzija njenog svekra previše vrijedna da bi se “dopustilo da propadne”, pogotovo s obzirom na njihovu tešku situaciju. U njenim očima, to je bila jedina opcija koja im je preostala. Razumjela je da će ljudi pričati i osuđivati ih, ali je istaknula da su se suočili s realnošću koja ih je prisilila da donesu takvu odluku.
Dok se glasine i dalje šire, Magdalena je odlučna da nastavi s brigom o svom svekru i životom s mužem, bez obzira na mišljenje okoline. Njihova priča postala je simbol borbe za opstanak u teškim vremenima, ali i izazovnih moralnih i etičkih odluka koje život može postaviti pred ljude.
