Nakon rođenja naše kćeri Katarine, moj suprug je bio vrlo uporan da je nazovemo baš tim imenom. Ime mi se svidjelo, pa sam se složila bez mnogo pitanja. No, jedna noć sve je promijenila. Probudila sam se žedna i otišla u kuhinju po čašu vode. Na povratku, kroz vrata dječje sobe, ugledala sam supruga kako sjedi pored krevetića i nježno šapuće našoj maloj Katarini. Njegove riječi su bile ispunjene ljubavlju: “Tako si prekrasna. Postat ćeš poput nje, a ja ću te naučiti sve što znam. Kaćo, zauvijek ću te voljeti.” Njegov glas bio je pun emocija koje su me iznenadile.
Dok sam stajala na vratima, srce mi je ubrzano kucalo. Nisam mogla vjerovati onome što sam čula. Tko je ta “ona” na koju je mislio? Zašto je tako duboko povezan s nekim iz prošlosti? U meni su se pojavili osjećaji nelagode i ljubomore. Bila sam zbunjena, osjećala sam se izdano, kao da postoji nešto važno što mi nikada nije rekao.
Sljedeći dan nisam mogla izdržati i pitala sam ga tko je ta osoba na koju misli kad govori našoj kćeri. Tada mi je ispričao nešto što nikad prije nije spomenuo. Kada je imao samo pet godina, njegova starija sestra, Katarina, preminula je iznenada. Bila je njegova prva ljubav, osoba kojoj se najviše divio i koja je ostavila neizbrisiv trag u njegovom životu. Njegove riječi bile su ispunjene tugom i nostalgijom. Bilo je jasno da je gubitak sestre duboko utjecao na njega i da je osjećao potrebu da joj oda počast tako što je našu kćer nazvao po njoj.
Tada sam shvatila koliko sam bila nepravedna prema njemu i koliko su moji osjećaji ljubomore bili besmisleni. Osjećala sam se jadno zbog svojih misli, kao da sam ga nepravedno optužila za nešto čega nije ni bio svjestan. Umjesto da budem ljuta, trebala sam razumjeti njegovu tugu i poštovati njegovo sjećanje na sestru.
Ova spoznaja natjerala me da se zamislim nad svojim emocijama. Shvatila sam koliko je važno ne donositi prebrze zaključke i kako su emocije ponekad varljive. Naučila sam da moram bolje kontrolirati svoje osjećaje i biti pažljivija prema onima koje volim. Taj trenutak promijenio je naš odnos na dubljoj razini, donoseći sa sobom veće razumijevanje i povezanost između nas.
BONUS ISPOVIJEST:
Kupili smo stan u zgradi u kojoj živi kolega s kojim se ne podnosim. Tu je bio najpovoljniji u tom trenutku, a i nisam uopšte razmišljala o kolegi tada. Dešavalo se da kada parkiram auto i ostane prazno parking mesto do mene, kolega obavezno parkira auto ali tako da ne mogu da otvorim vozačeva vrata.
Mnogo puta sam mu na poslu skretala pažnju na to, nekad sam ga zvala i privatno da mu kažem da pomeri auto pa je posle na poslu pričao kako ga zovem i uznemiravam i da ga zovem na privatna druženja. Sledeći put kad je to uradio pozvala sam policiju, a pošto on tada nije bio u gradu nije mogao da pomeri auto odmah, pa je intervenisao i pauk. Platio je i kaznu i pauka i od tada me i na poslu izbegava a vidim i da ne parkira više tu iako ima slobodno mesto.
S budalama moraš da budeš još veća budala da bi ti se skinuli s grbače.
