Kada je naš sin prvi put doveo svoju djevojku kući, moja žena i ja smo imali pomiješane osjećaje. Na prvi pogled, činilo nam se da ona nije osoba koja bi odgovarala našem sinu. Imali smo određene predstave i očekivanja o tome kakva bi trebala biti njegova partnerka, i činilo nam se da ona nije ispunjavala te kriterijume.
Razgovarali smo o tome kod kuće, razmatrajući različite aspekte njihove veze. Imali smo strahove da ona možda neće moći razumjeti našeg sina na način na koji smo mislili da bi trebala. Brinuli smo se o njenom uticaju na njega, o tome kako će zajednički donositi odluke, i kakva će biti njihova budućnost.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, počeli smo shvatati da naš stav nije pravičan. Iako smo imali svoje razloge za neslaganje, postepeno smo uvidjeli da je naš sin srećan s njom. Vidjeli smo da se trudi, da je ljubazna i pažljiva prema njemu, i da ona, iako možda drugačija od onoga što smo mi očekivali, zapravo pruža našem sinu ljubav i podršku koju mu je potrebna.
Kao roditelji, često zaboravljamo da naša djeca imaju pravo na svoje izbore, čak i kada se ti izbori ne poklapaju s našim očekivanjima. Ponekad mislimo da znamo šta je najbolje za njih, ali u stvarnosti, njihova sreća je ono što bi nam trebalo biti najvažnije. Uspjeli smo prevazići svoje predrasude i prihvatiti njegovu odluku, jer smo vidjeli koliko je ona važna za njega.
Ova situacija nas je naučila vrijednu lekciju o roditeljstvu. Naučili smo da ne možemo kontrolisati svaki aspekt života naše djece, niti treba da pokušavamo. Naša uloga je da ih podržavamo i volimo, bez obzira na njihove izbore. U konačnici, prihvatili smo njegovu djevojku i postali svjesni da je naš sin pronašao nekoga ko ga čini srećnim, a to je ono što je zaista bitno.
BONUS ISPOVIJEST:
