‘Muz zeli uraditi test da utvrdi ocinstvo’
Muz i ja smo oduvijek imali tamnu kosu i ten, dok je nasa trogodisnja kcerka plava sa svjetlijim tenom. Muz se nedavno poceo saliti da mu dijete nije biolosko, i to me povrijedilo i razocaralo do srzi. Nakon sto je iskreno izrazio svoje sumnje, sugestija za test ocinstva me je jos vise povrijedila. Bez obzira na sve, pristala sam na test, ali sam inzistirala da ga on plati, kako ne bih koristila nas zajednicki novac.
Rezultati testa su potvrdili da je nasa kcerka zaista njegova, ali povjerenje koje je bilo izmedu nas je naruseno. Osjecam se prevarenom i ne mogu shvatiti kako je mogao sumnjati u mene nakon toliko godina zajednickog zivota. Razmatram razvod jer mi se sve sto smo gradili cini laznim i povrsnim.
Iako smo imali skladan brak pun ljubavi i srece, njegova sumnja u mene je promijenila citavu perspektivu. Ne znam sto dalje, ali osjecam se kao da je temelj naseg braka razbijen, i nije lako povratiti povjerenje nakon ovakvog dogadaja. Mozda ce vremenu trebati da se sve slegne i da odlucimo sto dalje, ali trenutno se osjecam izdano i razocarano.
BONUS ISPOVEST :
Iskreno, nikada nisam volio da pisem o sebi. Cak ni teske misli nisam sklapanja u recenice, ta misao da neko cita i oseca moj bol me plasi. Medutim, nekako sam se danas nasao pred ovom praznom stranicom i osecam kao da me nesto vuce da ispricam svoju pricu. Mozda ce mi pomoci da se oslobodim tereta koji nosim sa sobom.
Moj zivot nije bio lak. Izgubio sam roditelje vrlo mlad, sto me ostavilo samog u ovom surovom svetu. Borio sam se kako sam znao i umeo, ali zivot me nije mazio. Strepio sam za svoju egzistenciju, ali nikada nisam odustajao. Pronalazio sam snagu u malim stvarima, u osmesima prolaznika, u toplom suncevom sjaju.
Mozda je to sto me odrzalo u zivotu tajna mog opstanka. Pronalaziti radost u malim, jednostavnim stvarima. Ponekad se zapitam da li bih mogao biti srecan da mi je zivot bio drugaciji. Da li bih cenio radost bez bola, svetlost bez tame?
Ne znam da li cu ikada potpuno oprostiti sudbini sto mi je oduzela roditelje, ali se trudim da ne dozvolim da me tuga savlada. Nastavljam da se borim, da trazim srecu i ispunjenje u svemu sto radim. Mozda je to sustina zivota – traziti lepotu i radost i pored svih nedaca koje nas prate.
Iako mi je tesko da pisem o ovome, osecam se oslobadenim. Mozda je ova ispovest korak ka ozdravljenju duse, ka prihvatanju svega sto me je oblikovalo. Mozda ce mi pomoci da se suocim sa svojim strahovima i da nastavim da idem napred, bez obaziranja na proslost. Jer, u konacnom kraju, zivot ide dalje, i mi moramo da idemo sa njim.
