“Provela sam noć radeći treću smjenu, pa sam se jutros vratila kući oko 7 sati. Kako se nisam dugo vidjela s dečkom, odlučila sam da izdržim i izađem s njim nakon posla.
Istuširala sam se i legla na samo pola sata, čekajući da mi javi kada stigne. Nažalost, probudila sam se tek nakon 3-4 sata, ni ne primijetivši da je telefon bio prepun propuštenih poziva.
Ustala sam, zabrinuta misleći da je otišao ljut, brzo sam skupila kosu i obula patike, a zatim potrčala do našeg mjesta. Tamo…
Ljudi moji, nećete vjerovati, čekao me je na suncu, našoj omiljenoj lokaciji, više od 4 sata. I to u srpnju, kad je vrućina bila nepodnošljiva.
Ali on nije bio ljut. Umjesto toga, uzeo me je u naručje s toliko ljubavi i nježno me poljubio, dok sam čula njegove riječi: ‘Volim te.'”
**Naslov: Mračni tajni vrt**
U jednom malom selu skrivenom među brdima, stajala je stara kuća koja je mnogim razinama bila obavijena misterijom. Njeni prozori su bili zamagljeni, a dvorište prekriveno gustim grmljem i zaboravljenim cvijećem. Djeca iz sela govorila su pričama o kući, nazivajući je “mračnim vrtom” i izbjegavala da priđu, jer su povjerovali da je u njoj ukleta duša.
Jednog sunčanog jutra, mlada djevojka po imenu Lara odlučila je istražiti tu kuću. Oduvijek je bila znatiželjna i nije se bojala priča. Uzela je svoj ruksak, napunila ga s nekoliko pečenih kolača koje je njena baka pripremila, i krenula prema kući.
Kada je stigla do ograde, osjetila je hladan povjetarac koji joj je prolazio kroz kosti. Dvorište je bilo preplavljeno divljim cvijećem, a staze su bile prekrivene lišćem. Lara je odvažno zakoračila naprijed, dok je prozore kuće promatrala sa strepnjom. Zatvorila je oči na trenutak, prikupljajući hrabrost, a onda, otvorivši ih, odlučeno je da uđe unutra.
Unutra je bilo tamno i šuplje. Oprezno je zakoračila u prostoriju, osjetila je miris prašine i starine. Na zidovima su visile slike iz prošlih vremena, iako su većina njih bila izblijedjela. Lara je ugledala stari dnevnik na stolu, s prašinom nagomilanom na njemu. Njezina znatiželja je prevladala, te je otvorila dnevnik.
Ispod prašine, zakopane su tajne. Dnevnik je pripadao mladoj ženi koja je živjela u toj kući prije mnogo godina. Njene riječi oslikavale su život pun sreće, ljubavi i tuge. Spominjala je gubitak voljene osobe i kako se povukla u svoj vrt da bi pronašla mir. Lara je osjetila povezanost s tom ženom, kao da su dijelile
