SOKANTNO !!! Anketa: Da li je u Titovo vrijeme bolje zivjelo, i odgovor vama koji ste kliknuli “DA”
Kad god me put nanese negde na potezu od Vardara do Triglava, slusam o toj zemlji Arkadiji, drzavi sa 7 suseda, 6 republika, 5 naroda, 4 jezika, 3 vere, 2 pisma i jednom partijom. Svi o njoj pricaju nostalgicno, sa setom, puni pijeteta prema njenom drustvenom uredenju, pravnom sistemu, armiji, besplatnim zdravstvom i skolstvom, bratstvom i jedinstvom.
Svi su slozeni, ili barem vecina, da je Arkadije bilo bolje mjesto za zivot nego sto je to danas bilo koja od drzava nastalih njenom smrcu. Ipak, nikad mi nitko nije odgovorio na pitanje, ako je u njoj zivot bio tako dobar, zasto se onda ta drzava raspala, u krvavom gradanskom ratu?
Kazu, bolje se zivjelo u Titovo vrijeme. Dakle, ako je “Titovo vrijeme” period od 1945. – e do 1980. – e, hajde da ga na brzinu prelistamo, mozda cemo tako ja i meni slicni (koji ne mislimo tako) naci dokaz vasoj tvrdnji o boljem zivotu u Titovo vrijeme. .
Dakle, prvo bese period od 1945. – e do 1948. – e, period tvrdog komunizma, gusenja slobodne reci, i nacionalizacije. Ako medu zagovornicima tvrde da se u Titovo vrijeme bolje ima podstanara, na njih se ovo ne odnosi. Za sve vas ostale, molim, zamislite sada kako se u vasem stanu koristi neko nepoznat, uzurpira vam dnevnu sobu, a vase kupatilo od danas je zajednicko. Da, i auto vam je oduzet. I jedan televizor.
Potom, razdoblje od 1948. – e do Staljinove smrti. Masovna paranoja da ce nam SSSR napasti pracena je, cesto, nestasicom osnovnih zivotnih namirnica. U to vrijeme zavrseno je potpuno unistavanje privatnog sektora. Elem, vi koji kazete da je u Titovo vrijeme zivjelo bolje, a koji danas imate svoj privatni biznis, sada zamislite kako ste upravo ostali bez njega. I bez ikakve nadoknade za to. I da ste jos proglaseni narodnim neprijateljem.
Krajem ’50 – dolazi ih do masovnog odliva mahom nekvalificirane radne snage u Zapadnu Europu. Na desetine hiljada nezaposlenih odlazi trbuhom za kruhom van granica te divne zemlje, jer u njoj nije bilo posla za njih. Tito, u cije se vrijeme, kazete, zivjelo bolje, im je velikodusno podijelio pasose, da lakse odu. A i taj cuveni crveni pasos, s kojim se moglo i na Istok i na Zapad, u cemu se, molim vas, on danas razlikuje od pasosa postjugoslovenskih rebublika? Sa srpskim se pasosem moze bez viza svuda od La Manse do Vladivostoka, hrvatski moze da prepliva i La Mans, a Slovenacki i Atlantik.
Nema tu neke sustinske razlike, a stara poslovica “nema viza nema ni deviza”, moze se primijeniti i danas, u Titovo vrijeme.
Sezdesetih godinaa dolazi do raslojavanja jednakih, na “jednake i jednakije”. Studentski protest 1968. – e je, izmedu ostalog, ustao i protiv stvaranja crvene burzoazije. Na studente je Tito poslao policiju.
A sedamdesete su vec vrijeme budenja nacionalizma, setimo se Hrvatskog Proleca, i radanja albanske iredente na Kosovu i Metohiji. Godine 1980. – e Tito umire, i to je kraj njegovog vremena.
Opet ja ne pronadem odgovor na tu tvrdnju, da se u Titovo vrijeme bolje zivjelo. Ipak, ne mislim da se otmem utisku da svi koji zale za tim dobom (a to se odnosi i na one koji u to doba nisu ni rodeni), zale za onih 8 sati slobodnog vremena provedenih na poslu, na nerealno velikim placama, automobilom kupljenim na kredit koji ce za par godina obesmisliti inflaciju, kancelarijskim materijalom koji se jednostavno ponese kuci, alatom koji se iz fabrike odnese kuci, i sta vec svi ljudi nisu krali u to Titovo vreme.
Neko ce reci da se ta drzava raspala jer su drugi bili zavidni na nase blagostanje. Neko ce reci da su se povampirile porazene snage na kraju drugog svjetskog rata. Moje je misljenje, reci cu vam to, Jugosloveni, ta se zemlja raspala onoga trenutka kada vise niste imali sta da ukradete iz nje!
